Na današnji dan 2002. Arsenal je gostovao na St James Parku kod tih godina jakog Newcastlea. Igrala se deseta minuta kada je svijet stao: Dennis Bergkamp povukao je potez koji će se pamtiti za sva vremena. Potez koji Engleska nikada nije vidjela.

Mnogi taj dribling koji je završio golom smatraju najboljim ili ako želite najspektakularnijim u povijesti Premierlige. Veliki nizozemski nogometaš u bogatoj je karijeri imao pregršt spektakularnih poteza i golova, no ovaj spada u samu špicu njegovih ostvarenja. Jedan od poteza zbog je kojih zaradio nadimak „nizozemski genij koji se bojao letenja“.

Kada je nakon pasa Roberta Piresa „Ne-Leteći Holandez“ u mjestu zavrtio čuvara, nesretnog Grka Nicosa Dabizasa, publika na St James Parku i pored malih ekrana isprva je ostala zbunjena. Da biste do kraja shvatili što je napravio, taj potez morate pogledati nekoliko puta.

Bergkamp je stigao u Arsenal 1995. za osam milijuna eura iz Intera, koji je isto toliko platio Ajaxu dvije godine prije. Jedna od najvećih pogrešaka Morattijeva Intera, koji se u to doba gotovo suludo rješavao fantastičnih igrača, a zacijelo jedna od najboljih kupovina Arsenala i Arsenea Wengera.

Arsenal je s Bergkampom u momčadi osvojio tri naslova prvaka Engleske 1998., 2002. i 2004. Nizozemčev doprinos kod prvog naslova bio je vjerojatno odlučujući, kod druga dva ipak nešto manji.

Bergkamp je postao planetarna zvijezda već u Ajaxu. Nekoliko mjeseci nakon što je s Ajaxom osvojio Kup Uefe, nizozemski klub sudjelovao je na Trofeju Bernabeu. Real je započeo pregovore s Ajaxom oko transfera, no nije se dogodilo. Možda i zbog ove izjave:

„Što će on u Realu? Ako želi moj savjet, neka ne ide tamo. Tek su mu 23 godine i pred njim je sjajna budućnost. Trebao bi postati nasljednik Marca van Bastena“, izjavio je slavni Bergkampov sunarodnjak Johan Cruyff, koji je tada trenirao Barcelonu i izluđivao realovce.

Cruyff je s Barcom uspio prekinuti petogodišnju dominaciju Reala španjolskom ligom i osvojiti četiri uzastopna naslova prvaka, a uz to je donio Barci i prvi naslov prvaka Europe. Njegova riječ se s posebnom pozornošću slušala u Amsterdamu i zacijelo je utjecala na konačnu Ajaxovu i Bergkampovu odluku.

Nakon što je zabio 122 gola u 239 utakmica za Ajax i s njim osvojio Kup kupova i spomenuti Kup Uefa te jedno nacionalno prvenstvo, Bergkamp je u ljeto 1993. prešao u Inter - i pogriješio.

Milanski klub tih godina bio je u kaotičnom stanju, Massimo Moratti mijenjao je igrače kao čarape i nikako nije mogao do naslova prvaka Italije. Bergkamp je s Interom promašio, ali pravi potez povukao je kada je prešao u Arsenal, gdje možda nije bio na razini igara iz Ajaxa, ali ipak se može reći da je briljirao.

Ostaje mu žal što s Arsenalom nije napravio opipljiviji rezultat u Ligi prvaka. Jednim dijelom na to je utjecao i njegov strah od letenja zbog čega je na gostujuće utakmice uglavnom putovao automobilom ili nije ni putovao ako je gostovanje bilo predaleko.

Budući da se radi o rijetko viđenom talentu, jednom od najtalentiranijih igrača u posljednjih tridesetak godina, te da ni s tada iznimno jakom nizozemskom reprezentacijom nije osvojio nijedan veliki trofej, ostaje dojam da je mogao puno više napraviti u karijeri i da nije do kraja ispunio svoje potencijale.

No, u amanet nam je ostavio sasvim dovoljno da možemo uživati u njegovim potezima i golovima. Doista je bio fantastičan igrač, u estetskom smislu teško ponovljiv.