Na današnji dan prije točno 20 godina jedan slučaj na belgijskom sudu promijenio je nogometnu igru zauvijek. I vjerojatno kao što nikad poslije neće. Takvu je ulogu imao Jean Marc-Bosman. Čovjek koji ni sam nije slutio kakve će tektonske promjenu izazvati njegova borba za pravdu.
Belgijski nogometaš je 1990. godine htio promijeniti klub nakon što mu je istekao ugovor s Liegeom, te je htio prijeći u francuski Dunkirk. Kako ga tadašnji klub nije htio pustiti, odredio je veliku odštetu i time spriječio Dunkirk u njegovom dovođenju. Liege mu nije dozvolio da napusti klub te ga je natjerao da trenira s rezervnom momčadi.
Povijesna 1995.
Cijeli slučaj je za posljedicu imao Bosmanov odlazak na Europski sud pravde, na kojem se Belgijac zalagao da kao građanin Europske Unije ima pravo na slobodu kretanja unutar iste u potrazi za poslom. Rezultat svega bila je povijesna presuda u Bosmanovu korist nakon dugih pet godina parničenja. Europski sud pravde je 1995. godine donio dvije značajne odluke koje su do temelja promijenile svijet nogometa, odnosno dopustile novcu da postane važniji od igre.
Prva odluka bila je da je postalo nezakonito mijenjati cijenu transfera za igrače kojima je istekao ugovor, a koji prelaze u drugi klub unutar Europske Unije, a druga možda i još važnija da klubovi unutar zemalja EU mogu dovoditi stranaca koliko god hoće.
Danas, 20 godina nakon tog povijesnog momenta, imamo nekoliko primjera klubova koji igraju na najvišem nivou, a u svojim redovima jedva da imaju jednog ili dva domaća igrača. Sve zbog Bosmanovog pravila, koji je direktno utjecao na promjenu odnosa snaga između klubova i igrača, ali i onih koji imaju financijsko zaleđe i onih koji ga nemaju.
Moć u rukama igrača i menadžerskih agencija
I ne samo to, puno veća moć predana je u ruke igrača i menadžerskih agencija koje danas vode vrlo unosan posao. Sve s objašnjenjem da se klubovi unutar EU tretiraju kao druge tvrtke i, kao takve, mogu dovoditi koliko god žele igrača iz drugih tvrtki. Samo s jednom iznimkom, ne vodeći brigu o financijskom nesrazmjeru među klubovima i o sportskoj konkurentnosti. Nešto na što Amerikanci posebno paze.
I je li to donijelo puno dobroga nogometu u cjelini? Jest da su nogometaši poslati plaćeniji nego ikad, ali isto tako i preplaćeniji nego ikad. Da se sportska konkurencija svela na istih 10-ak klubova svake godine. Hoćete u nacionalnim prvenstvima ili u europskim natjecanjima poput Lige prvaka. Ipak, Bosmanovo pravilo najviše je pogodilo manje klubove koji se više nisu mogli nositi s puno bogatijim konkurentima na europskom tržištu.
Gdje je Jean Marc-Bosman danas?
U biti, klubovi su postali taoci stranih vlasnika, menadžera i svih oni koji su u tome našli ili vidjeli zaradu. Nažalost, nauštrb nogometne igre u njegovoj suštini. Jer, Bosman je svojom pobjedom na sudu zapravo otvorio vrata industriji novca koja je sve bliža osnivanju lige bogataša. Nečega što nas čeka u bliskoj budućnosti. Poput one koja iduće godine kreće u košarkaškoj Euroligi.
Znate li gdje je danas Jean-Marc Bosman? Živi od socijalne pomoći i vodi bitku s alkoholizmom. Svoj život nije učinio boljim, ali je zato mnoge igrače učinio bogatašima. Kakve li ironije. Čovjek koji je promijenio nogometni svijet pati od depresije daleko od svih svijetla pozornice. Neka bar njegovo ime ostane upamćeno, a nogomet će se ionako znati pobrinuti za sebe.
