Barcelona ima La Masiju, Real Madrid „La Fabricu“, Santos slavni „Santastico“, River Plate „La Escuelu“, Ajax, Celtic pa i zagrebački Dinamo svoje slavne „akademije“ koje su izbacile na stotine slavnih nogometaša, no znate li koje je mjesto po postotku stanovnika dalo najviše profesionalnih nogometaša u povijesti najljepše igre?
Tri vijesti o kojima se priča
Glenbuck u Škotskoj! Malo tko je čuo za ovo mjesto i u Škotskoj, čak više ni ne postoji. Odumiranjem rudarske industrije i ono je zamrlo. Selo smješteno pedesetak kilometara južno od Glasgowa nikada nije imalo više od 1700 žitelja, a dalo je 50 profesionalnih nogometaša u razdoblju od četrdesetak godina, uglavnom u prvoj polovici 20. stoljeća. Svi su redom igrali u škotskim i engleskim ligama, većina u nižerazrednim, ali neki i u elitnim.
Malo tko je čuo za ta imena, jer malo je onih koji toliko pamte, ali nema ljubitelja nogometa koji nije čuo za najslavnijeg sina Glenbucka - Billa Shanklyja. Najveći je dio igračke karijere proveo u Preston North Endu, upisao je i 12 nastupa za škotsku reprezentaciju, ali daleko veću slavu dosegao je kao menadžer Liverpoola.
Tvorac velikog Liverpoola
Shanklyja se smatra tvorcem velikog Liverpoola, jednog od najvećih klubova Engleske, Europe i svijeta. Škot je sjeo na klupu „Redsa“ u trenutku možda i najveće krize u povijesti kluba. Danas zvuči nezamislivo, ali Liverpool je te 1959. tavorio u drugoj ligi. Shanklyju su trebale tri godine da ga vrati u elitu pa zatim s njim osvoji tri prvenstva (64', 66', 73'), dva FA kupa (65', 74') i Kup Uefe 1973., što je prvi Liverpoolov europski trofej. Nakon osvajanja FA kupa 1974., šokirao je Englesku objavom da odlazi u mirovinu. Zauvijek će se pamtiti kada je u finalu Charity Shielda na Wembleyju po posljednji put izveo momčad Liverpoola. Jedna od najemotivnijih scena u povijesti nogometa.
Shankly je prepustio kormilo „crvenog broda“ svojem dugogodišnjem suradniku Bobu Paisleyju koji je u narednim godinama Liverpool odveo do najvećih uspjeha. Shankly je poživio taman toliko da vidi kako se njegovo "čedo" na čelu s Paisleyjem penje na krov Europe. Umro je sedam godina nakon umirovljenja.
Iako je Paisleyju pripala konačna slava, uvijek je znao reći kako najveće zasluge pripadaju Shanklyju. Genijalac iz Glenbucka utabao je put „Redsima“ do titule najboljeg kluba Europe, što je nesumnjivo bio krajem 70-tih pa sve do sredine 80-tih. U tom je razdoblju osvojio četiri naslova prvaka Europe i glavninu od svojih 18 naslova prvaka Engleske.
Shankly je rođen u malenom škotskom mjestašcu 2. rujna 1913., zajedno sa svoje četvero braće potražio je izlaz iz siromašne rudarske zajednice igrajući nogomet. Prve korake napravio je u Glenbuck Athleticu, kasnije preimenovan u Glenbuck Cherrypickers, gdje je razvio vještine koje je koristio tijekom cijele svoje karijere, što igračke, a što trenerske: naglasak na tehnici i baratanju loptom, srčanost, predanost i nadasve momčadski duh.
Pionirska metoda treniranja
Treneri u Glenbucku razvili su za to vrijeme pionirsku metodu treniranja „pet na pet“, ono što danas nazivamo malonogometnim ili futsal treningom, dakle, trokut, pas igra, od noge. Tu je metodu primjenjivao do kraja karijere.
„Stalno nas je tjerao da igramo 'pet na pet', gdje god da smo se zatekli, u parku, na ulici ili na travnjaku“, znao je reći glasoviti napadač Liverpoola iz 60-tih Ian St John.
Kažu da je bio opsjednut nogometom; tvrđi od stijene, strog, beskompromisan prema cmizdravcima, takvi tada nisu mogli igrati u Liverpoolu, ali nadasve pravedan prema svojim nogometašima. Kop ga je slavio i obožavao. Od njegova vremena potječe nekoć slavni furiozni ulazak „Redsa“ u utakmicu. Kad bi istrčali na Anfield, morali su odmah dati do znanja suparniku tko je tu gazda. Jednom zgodom o tome nam je besjedio i proslavljeni hrvatski trener Tomislav Ivić. Nošeni nevjerojatnim navijanjem „Redsi“ bi lomili suparnike od prve minute i uglavnom bi ih slomili već u prvom poluvremenu.
Sveto trojstvo
„Nogometni klub je sveto trojstvo igrača, menadžera i navijača“, jedna je od njegovih slavnih izreka koja dovoljni govori kako je razmišljao. Što mu je nogomet značio i koliko ga je volio najbolji govori čuvena rečenica: „Neki ljudi vjeruju da je nogomet pitanje života i smrti. Vrlo sam razočaranim tim stavom, jer nogomet je mnogo, mnogo više od toga...“
Kako to obično biva u nogometu, kod velikana se zna nakupiti i ponešto gorčine. Prolio ju je u svojoj autobiografiji koju je napisao nakon umirovljenja: „Žalosno je da moram reći kako sam toplije dočekan na stadionu Evertona nego na Anfieldu. Skandalozno je da to moram napisati o klubu kojem sam pomogao da dosegne ove razine.“
Četiri desetljeća kasnije na Anfieldu se njegove ime izgovara s najvećim mogućim poštovanjem. Sve govori njegova statua ispred stadiona. Juergen Klopp je danas u sličnoj ulozi kao nekoć preporoditelj Shankly. Vidjet ćemo hoće li osebujni Nijemac uspjeti ponoviti najslavnijeg sina izumrlog Glenbucka. U nečem su slični, u nečem potpuno različiti, ipak je drugo vrijeme, drugi odnosi, u „sveto trojstvo“ se upelo krupan kapital, nestrpljenje, nezajažljivost, sebičnost... Neće mu biti nimalo lako, ali ako bude forsirao „pet na pet“ umjesto „nabijanja i bezglave trke“, kako se danas uglavnom igra u Premierligi, svakako će imati veće šanse.
