Kada te gotovo 27 tisuća tvojih kolega, onih protiv kojih igraš i onih koji prolaze sve ono što i sam proživljavaš, proglase neizostavnim djelom najbolje 11-orice na svijetu, onda to nije ni manje ni više nego – apsolutni vrh karijere. U, dakako, individualnom smislu.
''Presretan sam, ovo je ono što svi sanjanju još kao klinci kada počnu trenirati nogomet. Da se jednog dana nađeš u društvu ovakvih igrača, i da netko smatra da spadaš u red najkvalitetnijih. Ovo je noć za pamćenje!'', uzbuđen i pod dojmom svega što je netom doživio, kazao nam je gotovo u jednom dahu Luka Modrić.
I to on, koji redovito, bez namjere da se igra floskulama, u prvi plan gura kolektivni učinak i rezultate cijele momčadi.
Jedanaesti dan 2016. godine, Luka Modrić pamtit će gotovo jednako kao i rođendane svoje djece i uže obitelji. A taj je njegov osjećaj ubrzo prostrujao i kroz Hrvatsku. Povijesni uspjeh našeg nogometaša, koncentričnim se krugovima iz Zuricha preselio i u Lijepu našu, pa su još od sinoć društvene mreže zatrpane Lukinim fotografija s prestižnom nagradom u rukama.
U naciji u kojoj se mnogo toga (ne)preispituje, ulazak Luke Modrića u udarnu postavu svijeta, dočekan je gotovo aklamacijom. Što je jedan od raritetnijih trenutaka. Slična je stvar i s inozemnim medijima.
Doduše, izbor najbolje momčadi godine o brojnim je tiskovinama i portalima predstavljen kao najzanimljiviji/najintrigantniji dio glamurozne večeri jučer održane u Zurichu. Iz jednostavnog razloga: 26.478 profesionalnih nogometaša i nogometašica odlučilo je u idealnu momčad uvrstiti čak četvoricu igrača madriskog Reala. Kluba koji u 2015. nije osvojio apsolutno ništa!?
To su Sergio Ramos, Marcelo, Modrić i C. Ronaldo. I jasno je također da su pitanja o njihovom postavljaju, a izostavljanju nekih drugih igrača, sasvim legitimna.
U tom kontekstu, ostaje žal što svoje mjesto u momčadi nije pronašao Ivan Rakitić. Čovjek koji je zaista na fantastičan način odigao svoju premijernu sezonu u Barceloni, igrač koji je toliko kvalitetno zamijenio „nezamjenjivog“ Xavija, veznjak koji je u konačnici zabio i prvi pogodak za Barcu u onom najvećem finalu od svih – finalu Lige prvaka.
I to bi bio samo naš kut gledanja. Sigurno bi svaka od nacija imala štošta za reći na tu postavu. Primjerice, engleski Mirror, kao jedan od rijetkih koji se dublje pozabavio tom tematikom, objavio je tekst u kojem su 12-orica njihovih elitnih autora odabrali svoju idealnu momčad.
A Modrića su među „idealne“ uvrstila njih dvojica. Dakle, dva od dvanaest novinara.
Koliko bi se od vas odlučilo za Modrića? Biste li možda odabrali taktiku s više veznih, kao brojni kolege iz Mirrora? Većina njih odlučila se za formaciju s 3 braniča, s ciljem da otvore više prostora u veznoj liniji. Biste li onda Luki pridodali i Ivana?
Jesu li vam činjenice da je Modrić dobar dio sezone bio ozlijeđen, još veći plus u korist našeg reprezentativca, ili pak razlog zbog kojeg on ne bi trebao „zaigrati“ za momčad Svijeta? Sve su to otvorena i sasvim legitimna pitanje. Pitanje je samo koliko su važna?
Koliko se, u trenutku najponosnijeg dana u karijeri jednog od najboljih nogometaša koji je potekao s ovih prostora, želite baviti takvim stvarima? Ili jednostavno, bez ikakve potrebe za glorifikacijom Luke Modrića, želite uživati u uspjehu kojeg dosad nije ostvario nijedan naš sunarodnjak...?
