No, želje su jedno, a djela nešto sasvim drugo. U posljednjih devet sezona Arsenal je jednom bio viceprvak, tri je puta bio treći, te čak šest puta četvrti. Posljednje dvije sezone Topnici su osvajali četvrto mjesto, čime su u konačnici bili zadovoljni jer su ušli u natjecanje Lige prvaka za narednu sezonu.

Arsenal ima dobre igrače, ali ne i vrhunske poput Chelseaja, Manchester Cityja i Manchester Uniteda, klubova koji su u posljednjih 10 sezona osvajali naslov prvaka. Da bi bio prvak u bilo kojoj ligi, u bilo kojem sportu, jednostavno moraš pobijediti one najbolje. Upravo tu leži razlog zbog kojeg Arsenal već 10 godina nije ni blizu naslovu prvaka.

Katastrofalna statistika protiv rivala

Aktualni vodeći sastav Premierlige Chelsea Arsenal nije pobijedio 1122 dana, odnosno malo više od tri godine. Posljednji put kada je Arsenal dobio Chelsea dogodilo se 29. listopada 2011. godine, kada je bilo 5-3 na Stamford Bridgeu. Od tog trenutka Chelsea je dobio pet utakmica, dok su dvije završile neriješenim rezultatom.

Još je gora situacija s Manchester Unitedom, od kojeg je minulog vikenda poražen kod kuće s 1-2. Post protiv Uniteda traje već 1302 dana, odnosno Topnici su posljednji put slavili 1. svibnja 2011. godine. Tada je na Emiratesu bilo 1-0.

'Najbolji' omjer Arsenal ima protiv aktualnog prvaka Manchester Cityja, protiv kojeg nije slavio 838 dana. Posljednja pobjeda upisana je 8. travnja 2012. godine na Emiratesu, također s 1-0.

Posljednja prava Arsenalova sezona dogodila se u sezoni 2003/2004, kada je osvojio naslov prvaka i to bez ijednog poraza. Slična se sezona predviđa Chelseaju ove godine.

Od tog naslova Arsenal je protiv spomenuta tri kluba odigrao 63 utakmice, u kojima ima vrlo poraznu statistiku. Topnici su upisali po 17 pobjeda i remija, te čak 29 poraza. Negativna je i gol-razlika koja glasi 65-99! Od mogućih 189 bodova Arsenal je osvojio svega 68.

Još kad se tu pridodaju kiksevi protiv manjih momčadi, koji se dogode svake sezone, nije ni čudo da Arsenal nije ni blizu vrha.

Ozljede i loša transfer politika

Navijači Arsenala najveći problem vide u menadžeru Arseneu Wengeru, čiju ostavku traže već barem pet sezona. Francuz koji na klupi londonskog kluba sjedi već 18 sezona i dalje ostaje dosljedan svojim metodama treninga i transfer politici koji najviše živciraju navijače.

Kada je metoda treninga u pitanju, nešto očito ne valja u tome. Arsenal je već postao dosadan kako svake sezone u ozljedama traži izliku za loše rezultate. Svake sezone se ozljedi nekoliko ključnih igrača, a to više ne može biti slučajnost, kao ni prokletstvo o kojem mnogi bruje. Da li su u pitanju zastarjele metode treninga ili nešto drugo teško je reći, ali činjenica je da je u posljednjih nekoliko sezona Arsenal imao najviše ozlijeđenih igrača.

Transfer politika je stvar koju navijači Arsenala neće nikada oprostiti Wengeru. Od posljednjeg naslova prvaka Arsenal je prodavao svoje najbolje igrače i dovodio uglavnom prosječne. Tu su prije svega Thierry Henry (Barcelona), Cesc Fabregas (Barcelona), Emmanuel Adebayor (Manchester City), Robin van Persie (Manchester United), Samir Nasri (Manchester City), Patrick Viera (Juventus), Gael Clichy (Manchester City)...

Kada se govori o prinovama, tek je minule dvije sezone Wenger odlučio malo i kvalitetno potrošiti, pa je iz Real Madrida doveo Mesuta Özila, a ove je sezone iz Barcelone kupio Alexisa Sancheza. Özil se u potpunosti izgubio (usporile ga i ozljede), dok je Sanchez jednostavno preusamljen u momčadi Arsenala koja ne može pratiti njegov visoki ritam.

Od posljednjih 10 naslova prvaka Premierlige Manchester United osvojio je pet, Chelsea tri, a Manchester City dva. Sva tri kluba su u tom periodu pametno kupovala pojačanja, ali pritom uglavnom nisu prodavali svoje najbolje igrače. Chelsea i Manchester City naravno prednjače u dovođenju bijesnih pojačanja, isključivo zbog financijskih mogućnosti, no sva tri kluba su uvijek zadržavala svoje ključne igrače, dok je Arsenal u međuvremenu pustio svog najboljeg strijelca Thierryja Henryja i najboljeg veznog igrača u posljednjih 10-ak godina - Cesca Fabregasa.

Da li bi Arsenalu bilo bolje bez Wengera?

Nije Wenger isključivi krivac za nemoć Arsenala u proteklih šest, sedam sezona otkako Topnici nisu bili ni blizu vrha. Ne treba zaboraviti da su neki igrači inzistirali na odlasku iz kluba jer su ponude dobivali iz Barcelona, oba Manchestera i Chelseaja. Kada je igrač nezadovoljan i želi otići ne može se po tom pitanju puno toga napraviti.

Wengera su stisle godine, to je točno. Grubo rečeno vrijeme ga je pregazilo i klubu su potrebne nove ideje i kako to uvijek volimo reći 'svježa krv'. No ostaje pitanje da li će klub nakon toga 'proigrati' ili će se tek tada vidjeti kolika je Wengerova veličina bila, kada je i iz ovakve momčadi izvlačio respektabilne rezultate...