Mirko Filipović borit će se na Staru godinu sa Satoshijem Ishiijem, a u Dnevniku Nove TV otkrio je očekivanja.
Tri vijesti o kojima se priča
"Imam još tjedan dana uvjetno rečeno lakših treninga, bez tjelesnog kontakta kako se ne bih ozlijedio u zadnji trenutak. U petak ujutro putujem. Japanci su me pitali da li želim dati revanš, naravno da želim i nema problema", rekao je Cro Cop u najavi novog obračuna s Japancem:
'Borba sigurno neće otići do kraja'
"Nisam baš siguran tko će imati veću podršku publike. On jest njihov sportski nacionalni heroj, ali imam i ja svoju veliku bazu navijača i fanova. Na kraju krajeva to je nebitno, neće presuditi podrška publike nego to tko je bolji borac", kazao je Mirko, prisjetivši se prve borbe s Ishiijem:
"Pogodio sam ga laktom, ishod se zna, otvorila se rana na čelu i krvarenje se nije moglo zaustaviti nikako i sudac je prekinuo. U uzvrat ulazim s još većim samopouzdanjem, puno mi je lakše kad osjetim čovjeka koliko je snažan. Idem s puno manjim teretom na leđima, vjerujem da će i ishod biti isti. Možda ne na isti način, ali borba sigurno neće otići do kraja."
'U Japanu je lijepo, ali ne bih mogao živjeti izvan Hrvatske'
Filipović ne krije da uživa dočekivati Novu godinu u Japanu: "Lijepo mi je to, osam sati je razlika, ovo je već deseti put. Nisam siguran da bih mogao živjeti u Japanu, ipak je to potpuno druga kultura i mentalitet, teško bih se uklopio. Ne bih mogao živjeti nigdje izvan Hrvatske. Za Japan me vežu prekrasne uspomene, ljudi me i danas tamo poštuju i cijene, nisu me zaboravili."
"Opcija poraza ne stoji, ali u borilačkom sportu se sve može dogoditi. Čovjek ima 105-106 kilograma, rasni je sportaš, s pedigreom što bi rekli, olimpijski je pobjednik u judu. Sve je moguće, to su rukavice male, jedan krivi trenutak, dvojica muškaraca se bore praktički golim šakama jer su rukavice jako male, ističe Cro Cop koji priznaje da ne razmišlja o mirovini:
'Uživam u treninzima, osjećam se sjajno'
"Svakako ću vidjeti kako situacija stoji s Japancima, želio bih svakako nastupiti iduće godine dva-tri puta u Japanu. Ljudi mi dobronamjerno kažu 'Mirko, prešao si četrdesetu, što ti to više treba', ali ja se zaista sjajno osjećam, uživam u treninzima, oporavio sam se od svih ozljeda. Kondicijske treninge koje odrađujem ne mogu parirati 25-godišnjaci, po tri čovjeka ispod 30 godina se mijenjaju na meni i na kraju runde budu umorniji od mene."
