Tri vijesti o kojima se priča
Oracle Arena je bila pretijesna za sve koji su željeli svjedočiti osvajanju pobjedničkog trofeja, iako je šesta utakmica finalne serije igrana u Clevelandu. 'Strenght in numbers' (Snaga je u brojevima) bio je moto momčadi koju je trener-debitant Steve Kerr pretvorio u pobjednike. Pronašao je prave pozicije igračima, dodijelio im prave uloge i uvjerio ih da imaju ono što je potrebno za uspjeh. Naravno, u svemu tome trebao je i malo sreće, što je i sam priznao.
"Imali smo sreće sa zdravljem. Cijelu sezonu nismo imali problema s ozbiljnijim ozljedama. Pogledajte što se dogodilo Clevelandu. Izgubili su dvojicu od trojice najboljih igrača u doigravanju, ali su se borili do kraja. Još su nam neke okolnosti išle na ruku. Dobro smo krenuli u sezonu, što je napunilo momčad samopouzdanjem i vjerom da smo na pravom putu. U doigravanju smo izbjegli dvoboj sa San Antonio Spursima, za koje sam mislio da će nam biti najteži suparnici na Zapadu. Za trijumf vam se neke stvari moraju poklopiti", izjavio je Kerr čija je košarkaša filozofija naišla na mnoge kritike, a skeptici su, bez obzira na rezultate, ponavljali da se na taj način, tricama i šutom ne može doći do NBA naslova.
Kerr i njegovi igrači dokazali su suprotno.
"Kad sam dolazio znao sam kakvu momčad imam. Prijašnji trener Mark Jackson ostavio je momčad s posloženim obrambenim principima. Trebalo je samo malo posložiti napad i uloge igrača, ubrzati igru."
Svoju napadačku filozofiju posložio je na sličnim temeljima kakve su imali Phoenix Sunsi kada je bio u ulozi glavnog menadžera, na klupi sjedio Mike D'Antoni, a najbolji igrač bio Steve Nash.
"Steve je bio preteća Stephenu Curryju. Mnogo je sličnosti među njima. Mike D'Antoni je prvi koji je ubrzao igru, tražio da se što više igra na otvorenom terenu. Oni, nažalost, nisu uspjeli doći do naslova."
Steve Kerr jest. Pet puta je bio pobjednik kao igrač, osvojio tri naslova s Chicagom i još dva sa San Antoniom, a sad je osvojio i prvi trenerski stvorivši 'zlatnu generaciju' u Golden Stateu. Njegovi potezi, ne samo u utakmicama, već oni koje je napravio uoči sezone, pokazali su se ključnima. Uvjerio je Andrea Iguodalu da preuzme ulogu 'šestog' igrača, a u početnu petorku promovirao Harrisona Barnesa. No, kad mu je trebao čovjek koji će preokrenuti seriju, koji će povući momčad prema naslovu, gurnuo je Iguodalu među startere. I pogodio.
Zamjenski kapetan momčadi činio je sve što je mogao kako bi limitirao LeBrona Jamesa, a iznimno važan doprinos dao je u napadačkom dijelu, pogađaujući trice, istrčavajući kontranapde, prepoznajući kad treba probiti obranu Clevelanda. Za sve to što je napravio, Iguodala je nagrađen naslovom najkorisnijeg igrača NBA finala.
"Ovo je bila dugačka vožnja. Iza nas je sjajna sezona", s velikim osmjehom na licu rekao je Iguodala, čovjek kojeg svi vole, navijači, treneri, a posebno suigrači.
"On je najveći profesionalac među profesionalcima", opisao je Iguodalu Draymond Green koji je u posljednjoj utakmici finala postao tek peti igrač Warriorsa u povijesti koji je ostvario 'triple-double', postigavši 16 poena, uz 11 skokova i 10 asistencija.
Neosporni vođa 'zlatne generacije' Golden Statea je Stephen Curry, razigrani dečko koji zadivljuje svojim šutom i kreativnošću u driblinzima i dodavanjima. No, prvi je u redu i kad treba istaknuti suigrače.
"Teško je pronaći prave riječi. Poseban je osjećaj držati ovaj trofej i sjetiti se svih napora koje smo uložili. Zasigurno smo odlična momčad koja bi trebala ostati zapisana kao jedna od najboljih momčadi, od prvog do posljednjeg igrača", istaknuo je MVP regularnog dijela sezone u šampionskom veselju.
I dok su u Oaklandu slavili, Clevelandom se razlijevala tuga. Cavaliersi su drugi put posrnuli na posljednjem koraku, dvije pobjede udaljeni od prvog naslova jedne profesionalne momčadi iz Clevelanda još od 1965. godine. Iako je u dvije utakmice bio na 'triple-doubleu', iako je u finalnoj seriji bio na prosjeku od 35,8 koševa, 13,3 skokova i 8,8 asistencija, LeBron James je po četvrti put poražen u NBA finalu, drugi put s Clevelandom.
"Boli kad izgubiš. Sve mi se više čini da bi mi draže bilo da nismo ni ušli u doigravanje, nego izgubiti u finalu. Bilo bi manje bolno", priznao je razočarani James.
U povijesti NBA lige samo se jednom dogodilo da MVP finala dođe iz poražene momčadi, kad je taj naslov osvojio Jerry West. James je mogao, vjerojatno i trebao biti drugi igrač koji bi to napravio, ali to ne bi umanjilo njegovu bol zbog neosvajanja trećeg šampionskog prstena. Ozljedama Kevina Lovea u prvom krugu doigravanja i Kyrieja Irvinga u prvoj utakmici finala, prevelik je teret pao na njegova leđa.
"Nismo tražili suosjećanje. Nismo tražili izgovore pa nećemo ni sada. Warriorsi su bili bolja momčad", rekao je David Blatt koji je napravio sjajan posao i nakon lošeg starta (19-20) pokrenuo momčad i doveo je do finala.
Više od toga, protiv ovakvih Warriorsa, teško da je mogao, iako je Cleveland bio u poziciji pobijediti u prvoj utakmici, kad je LeBron James promašio šut za pobjedu, a u produžetku se ozlijedio Irving, što je rezultiralo maksimalnim trošenjem Jamesa u preostalim utakmicama, jer su gotovo sve akcije išle preko njega.
"Ne uživam u košarci gdje moram driblati do iznemoglosti, dok ostali čekaju što ću učiniti. Tako se ne pobjeđuje. No, to sam morao činiti. Nismo imali dovoljno talenta", zaključio je James.
Njegove riječi najviše su usmjerene prema J. R. Smithu, čovjeku koji je pokazao najmanje u finalnoj seriji i proigrao tek na kraju šestog dvoboja, kad je Cleveland u posljednje dvije minute pokušao preokrenuti 15 koševa zaostatka. No, tada je već bilo prekasno. Na trofej je već tada, potpuno zasluženo, bilo ugravirano ime Golden State Warriorsa.
