Mnoge NBA momčadi okušale su svoju sreću s 'Twin Towersima'. Izraz se koristio za dvojicu igrača visokih oko 210 centimetara ili više koji su igrali na poziciji krilnog centra i centra. Cilj je bio osigurati nadmoć pod košem. Nekima se eksperiment isplatio, nekima nije. No, oni koji su uspjeli u tome, postali su nezaboravni dio povijesti.
Tri vijesti o kojima se priča
U prošlom stoljeću bilo je uspješnijih pokušaja. Najviše zbog toga što je stil igre bio drugačiji, napadački dominantniji u odnosu na obranu. Danas se ipak igra puno agresivnije, a momčadi puno više oslanjaju na šut za tri poena. Međutim, efekt 'Tornjeva blizanaca' nije sasvim izumro.
Prvi 'Twin Towersi'
Prvi pravi takav tandem oformili su aktualni prvaci davne 1963. godine. Još u vrijeme dok su se zvali San Franciso Warriorsi. 'Ratnici' su tada pod svojim krovom imali jednog igrača po imenu Wilt Chamberlain. Čovjeka koji je samo koju godinu prije zabio 100 koševa u jednoj utakmici, što još nitko nije uspio ponoviti. Njegovoj dominaciji zatim su pridodali tek 'draftiranog' Natea Turmonda, još jednog budućeg člana Košarkaške Kuće slavnih.
Nažalost, njihov nevjerojatan zajednički učinak (od 55,4 koša i 41,6 skokova po utakmici) nije dugo potrajao. Warriorsi su upali u financijske probleme, a kako je mladi Turmond odlično napredovao, u klubu su odlučili da je Chamberlain postao preskup. Možemo samo nagađati što su sve mogli napraviti. Tada se, naime, još ni blokade nisu brojale.
Još jednu ranu verziju dvojice visokih igrača na poziciji krilnog centra i centra tvorili su Willis Reed i Walt Bellamy, koji su nosili dres New Yorka. Većini navijača Knicksa nisu ostali u najboljem sjećanju, jer je ubrzo Bellamy zamijenjen krilnim centrom DeBuscherreom koji je zajedno s Reedom odveo Knickse do jedinih naslova u povijesti (1970. i 1973.). Kasnije su u New Yorku puno nade polagali u eri Patricka Ewinga, ali njegov suigrač pod košem Bill Cartwright nije ni izbliza bio na toj razini.
Bili su predodređeni da vladaju NBA-om
Sredinom 80-ih, u eri velikog rivalstva Celticsa i Lakersa, pojavila su se dva najuspješnija i dva najtalentiranija para koje je liga dotad vidjela. Celticsov dvojac McHale – Parish dominirali su reketom i s Birdom na 'trojci' osvojili tri naslova. O njima i rivalstvu s Lakersima napisano je tisuće redaka, no u tom periodu pojavio se dvojac koji je po talentu obećavao kao nitko prije ni poslije njih. Fascinantni tandem koji to nikad nije postao.
Kada su Rocketsi 1985. godine pridodali 223 centimetara visokog Ralpha Sampsona godinu dana ranije 'draftiranom' Hakeemu Olajuwonu, izgledalo je kao da će to biti najdominantniji i najveći centarski par svih vremena. Njihov talent bio je predodređen da dominira ligom. Nažalost, Sampson zbog ozljede koljena nikad nije do kraja razvio svoj potencijal i kasnije je mijenjan u Warriorse. Mnogi u Houstonu to nikad nisu prežalili, a liga je na novi dvojac vrijedan divljenja morala čekati više od desetljeća...
Kad se već činilo da je koncept 'Twin Towersa' neslavno propao, na draftu 1997. godine Spursi su kao prvi 'pick' izabrali Tima Duncana. I počela je jedna veličanstvena era. Već od starta znalo se da će krilni centar sa sveučilišta Wake Forest biti nešto posebno, a u paru s tada jednim od najrazornijih visokih igrača Davidom Robinsonom oživio je čuveni efekt i obilježio jedno novo razdoblje košarke. Nakon samo dvije godine San Antoniju su donijeli prvi naslov u povijesti.
Veličina San Antonio Spursa
Važnost tandema Duncan - Robinson vrlo dobro se osjeća i u današnjoj igri. Ta njihova iskra pomogla je Spursima da postanu ono što su danas. Pojam za košarkašku igru koja funkcionira poput jedne velike obitelji. Kako na terenu, tako i izvan njega. Po mnogima Duncan ne bi postao ono što jest da na početku karijere nije igrao uz Robinsona, a kasnije ne bi bilo veličine Parkera i Ginobilija da nije bilo 'Mr. Fundamentala'. Lanac uspjeha i uzajamnog povjerenja jednostavno je nastavljen.
Spursi su do prve titule 1999. došli omjerom 15-2 u doigravanju, drugim najboljim 'playoff' pohodom koji je NBA dotad vidio. Duncan je po prvi put imenovan MVP-om finala, nagradom koju će ponovno uzeti s Popovichem i društvom 2003. godine. Iako se Robinson na kraju te sezone umirovio, trag 'Twin Towersa' zapravo nikada nije napustio Spurse. Budući član Kuće slavnih je i pretprošle sezone bio važan čimbenik u njihovom petom pohodu na naslov te još nije rekao posljednju riječ, a pronicljivi Popovich uz njega i Aldridgea možda u novoj sezoni ponovno oživi čuvenu nadmoć pod košem.
