Hrvatski navijač može i treba biti ponosan na dosadašnje predstave košarkaša. Borbenost, htijenje i izbornikovi potezi pokazali su kako ova reprezentacija ima perspektivnu budućnost. Kako generacija može kliknuti do kraja i jednoga dana sve učiniti ponosnima. Ne sjećamo se kad se zadnji put za vrijeme jedne utakmice čak nekoliko puta skandiralo hrvatskim košarkašima, izvikivalo njihova imena ili ih se ispraćivalo pljeskom. Kad ih se vidjelo da tako ginu za nacionalni dres kao u susretu protiv Grčke.
Tri vijesti o kojima se priča
VIDEO Eurobasket 2015: U Top 5 najboljih akcija dana ponovno Hrvat
Doduše, nije ni bilo puno utakmica pred domaćom publikom, kao što ni nema praćenja reprezentacije na gostovanjima poput one nogometne. Tu krivnju snosi i savez koji je proteklih godina nedovoljno ili gotovo ništa radio po tom pitanju. Pa i u samoj promociji Eurobasketa. No, ovaj put mogla se osjetiti simbioza navijača i igrača koja je nedostajala. Iako i navijači mogu još bolje poderati svoje glasnice. Dečki će to opravdati.
Barem na dvije utakmice svjedočili smo junački ostavljenom srcu na parketu, tako ni da poraz nije mogao umanjiti onaj osjećaj ponosa. Ti momci su svojim zalaganjem i mukotrpnim radom to izborili. Uostalom, cijelo ljeto su krvavo radili kako bi mi mogli uživati. I zato im kapa dole. Treba ih cijeniti, jer tako se bori za reprezentaciju! Vidjelo se da ljudima to nešto znači.
Upravo je to ono u čemu se ova Perasova Hrvatska razlikuje od nekih prethodnih. Postala je ‘ratnički’ kolektiv u kojemu nema nikoga iznad momčadi. Bogdanović je ‘izludio’ izbornika željom da zaigra protiv Grka, htio je svu odgovornost preuzeti na sebe. Čovjek je takav emotivac da ga se jedva nagovorilo da ipak ne zaigra. Klupa proživljava akcije zajedno s ostalima, a Hezonja se ne može primiriti koliko bi ‘eksplodirao’ od želje da bude na terenu i uzme odlučujuću loptu. Konačno. Simon i Žorić igraju kao u transu, a Tomić i Ukić su protiv Grčke pokazali zašto su kroz karijeru igrali ili još uvijek igraju u ponajvećim europskim klubovima.
‘Diddy’ Draper se brzo uklopio, a Rudež odlično iskoristio svoje minute. Pomažu i dobre reakcije s klupe. Perasović zaslužuje pozitivnu ocjenu i nekoliko puta je pravovremeno reagirao tijekom utakmice. I kod njega je bila prisutna nervoza u prvom susretu, dok je fenomenalno pripremio momčad za Grčku. Sigurno može i bolje, ali ionako će konačni sud donijeti njegov eventualni uspjeh ili neuspjeh. Do tada neka samo nastavi ovim putem. Hrvatska može igrati sa svima.
Daleko od toga da je sve bilo idealno. Trebat će nam više koncentracije i pridržavanja dogovora ukoliko želimo parirati najboljim momčadima i ostvariti dobar rezultat. Važno će biti i ostati zdrav. Od prije prvenstva imamo peh s najboljim igračem koji tek treba pokazati zašto je prije dvije godine bio u najboljoj petorci prvenstva, dok Tomas još nije zaigrao ni minute. O njihovom zdravlju uvelike će ovisiti i uspjeh ove reprezentacije. Teško ćemo izdržati u rotaciji bez njih. Neka se samo oporave, a mi bi odmah potpisali da najbolje partije pruže u nokaut fazi.
Prema svemu sudeći, Hrvatska bi kao druga trebala završiti skupinu. Jedino ako Slovenci ne pomute grčke planove. Ili naši nenadano izgube u nekoj od preostalih dvoboja. No, treba se usredotočiti na svaku sljedeću utakmicu i pristupiti s jednakim intenzitetom kao dosad. Pošten pristup se uvijek vrati, a onda vas zna i pomaziti sreća. A ona će itekako trebati. Zato budite uz ove momke sve dok oni vraćaju jednakom mjerom. Nemojte ih kritizirati nakon jedne loše odigrane utakmice ili bačene lopte u bunar. To se svakome može dogoditi, ali zamah koji tek možemo uhvatiti ne može. Njega se gradi i stvara.
