Biriukov je bio jedan od najboljih bekova svoje generacije. Rođen je u Moskvi 1963. od oca Rusa i majke Španjolke. Odigrao je 22 utakmice za reprezentaciju Sovjetskog Saveza i 57 za Španjolsku. Karijeru je započeo u Dinamu iz Moskve, a s dvadeset godina prelazi u Real Madrid, gdje se zadržao 11 sezona.
U sezoni 1988/89. dijelio je svlačionicu s preminulom legendom hrvatske košarke Draženom Petrovićom, prema mnogima mišljenjima najboljim europskim košarkašem svih vremena, ali i Fernandom Martinom, ponajboljim španjolskim košarkašem svih vremena. Biriukov se u razgovoru za španjolske medije prisjetio tih vremena. O obojici velikana govorio je bez dlake na jeziku. Iznio je nekoliko kontroverznih mišljenja.
„Nakon svakog treninga Dražen bi mi rekao: Hajmo baciti stotinu trojki! Dobio bih ga i otišli bismo na spavanje. Petrović je imao snažan ego. Isto tako i Fernando Martin. Zbog toga smo kao momčad platili visoku cijenu. Nismo osvojili prvenstvo te sezone“, kaže Biriukov koji je bio najpoznatiji po odličnom šuta za tri poena: „Dražen i Fernando nisu bili u dobrim odnosima. Ja sam im bio posrednik u komunikaciji. Obojici je ego bio do neba. Tu nije bilo mjesta za trećeg“, otkrio je Biriukov.
„Fernando je bio veliki igrač, ali imao je neke nedostatke. Jako loše je izvodio slobodna bacanja. Najjači je bio u skoku, bio je atleta, fizički dominantan. Petrović je bio sjajan šuter, ali nije bio bogzna kakav igrač, bio je dosta limitiran. Psihološki je bio jak, na tom polju je dominirao, ali za mene je Kukoč bio bolji igrač“, ispalio je Biriukov koji očito nema visoko mišljenje o Petroviću unatoč tome što je bio na parketu kada je ovaj u dresu Reala zabio 62 koša Snaideru u finalu Kupa kupova.
Biriukov se još iz sovjetskih dana poznaje s Arvydasom Sabonisom, velikim suparnikom Dražena Petrovića. Petrović i Sabonis su 80-tih vodili ogorčene bitke u dresovima Žalgirisa i Cibone te SSSR-a i Jugoslavije. Na parketu su bili veliki rivali, ali zajedno su krčili put Europljanima u NBA ligi. Dugo se nisu podnosili, ali navodno su se sprijateljili čekajući dopinšku kontrolu nakon finala Olimpijskih igara u Seoulu 1988.
„Sabonis mi nikada o tome nije pričao. To je samo urbana legenda. Njihovo prijateljstvo se mistificira. Sabonis nije volio igrače s prostora bivše Jugoslavije zbog njihova mentaliteta i sklonosti provokacijama. Sabonis je igrao gospodsku košarku, kao i većina Sovjeta, a balkanski košarkaši nisu. Možda samo Delibašić! Svi ostali...“, zaključio je Biriukov.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
