Cibona je po prvi put u povijesti osvojila ABA ligu. I to s kakvim rosterom. Nevjerojatan je način na koji su 'vukovi' došli do najvećeg klupskog trofeja u posljednjih 27 godina. Da smo kojim slučajem prije Final Foura radili anketu, rijetko tko bi naveo zagrebačku momčad kao potencijalnog kandidata za naslov. Svi drugi su imali veće šanse i puno kvalitetniji igrački kadar. Za Cibonu je uopće bio uspjeh to što se pojavila na završnom turniru u Beogradu.
I onda – bum! Slaven Rimac i Jurica Golemac, dvoje košarkaških zaljubljenika, pokazali su da se i bez novca može do velikog, pa i senzacionalnog rezultata. Od limitirane momčadi napravili su škvadru. Od Darija Šarića vođu, pobjednika i najboljeg igrača lige, iako se znalo kakav talent posjeduje. Blassingame je postao sve ono za čime su godinama žudili pod Tornjem – stranac koji je momčad stavio ispred zarade. Zbog toga im svima treba skinuti kapu do poda!
Svi su momci, kako bi rekao Šarić, zaslužni za ovaj povijesni uspjeh. Jedini su imali košarkaški vic na terenu i kemiju koja je potrebna da se otiđe do kraja. Nagrada za silan trud i vjeru vratila im se na najbolji mogući način, a posebne zasluge za to idu i trenerskom dvojcu koji je očitalo lekciju starijim kolegama. Prilagodili su se, riskirali i na koncu bili spremni baciti se na glavu pa što bude. I nije prvi put da su se te stvari višestruko isplatile. Nešto poput Olympiacosa posljednje dvije godine.
Do prije par mjeseci bili su na rubu provalije, Rimac je čak u jednom trenutku ponudio i ostavku. Igrači su, pak, napuštali klub, a današnji junak Blassingame zatražio je raskid ugovora. Šarić je ionako bio pred odlaskom, pa je jedna od najvećih želja bila dostojanstveno završiti turobnu sezonu. A kad ono…senzacija!
Rimac i Golemac su veliki dobitak za hrvatsku košarku. Njihova igra se bazira na jednostavnim rješenjima, brzoj reakciji i jasnoj hijerarhiji u momčadi. Naravno da je za sve bilo potrebno i malo sreće, ali oni su rovovskim poslom nadoknadili sve nedostatke, domišljatošću prevarili protivnike i još jednom poslali poruku kako je i 'malima' dozvoljeno sanjati. Malima jer je Cibona svih proteklih godinama imala puno jaču momčad i skuplje trenere, ali nedostajao je završni 'touch'.
Istina, moralo se tu poklopiti nekoliko stvari. Sada je i laicima jasno da je Šarić rođeni pobjednik i košarkaš kakvog dugo nismo imali. Napravio je nešto što u novijoj povijesti nikome nije pošlo za rukom. Čudesnim partijama vodio je momčad na terenu i izvan njega. Bio je dovoljno sabran da u ključnim trenucima utakmice sa Zvezdom spasi i trenera od tehničke. A samo mu je 20 godina.
Šariću je uloga vođe idealno sjela. Rimac je više puta gubio živce ne bi li mu ukazao na neke stvari i to je urodilo plodom. Izvukao je maksimum iz njega i cijele momčadi te zatvorio usta svim kritičarima. Sada je iza njega rezultat na koji može biti ponosan.
On i Golemac toliko su se pokazali zrelima da i puno stariji mogu ponešto naučiti. Impresivna je Rimčeva reakcija nakon pobjede protiv Zvezde. Time je pokazao koliko ima poštovanja i sportske kulture prema protivniku, a istovremeno jednako hrabrosti u utakmici. Njih dvoje nesumnjivo su najveća trenerska priča godine, a Šarić na putu da postane najbolji igrač još od vremena Dražena i Kukoča. Hrvatska košarkaška se barem privremeno vratila, a sada je došao red na one koji drže konce u rukama...
