Na njih, kao i ostala najveća imenima ovogodišnjeg Eurobasketa već je potrošeno puno redaka. I to s razlogom. Nema mnogo igrača koji svojim autoritetom, znanjem i učinkom na parketu rade razliku. Koji su jednostavno nezamjenjivi. Ne smije se zanemariti ni njihova uloga izvan terena. Znamo koliko je psihološki faktor važan na ovakvim natjecanjima. Nije isto igra li za Španjolsku jedan od braće Gasol ili Reyes ili, recimo, za Francusku Parker ili Heurtel. Iako ovi potonji zaslužuju svaki respekt.
Tri vijesti o kojima se priča
Mi vam donosimo deset najzvučnijih imena podijeljenih u dvije petorke. Pritom smo vodili računa da probamo obuhvatiti što više reprezentacija, ali i igrače koji su jedinstveni u svojim reprezentacijama te od kojih se očekuje da na ovom prvenstvu budu nositelji ili produžena trenerska ruka na parketu. Svima njima zajedničko je da su u stanju sami riješiti utakmicu.
Prva petorka
1. Tony Parker (San Antonio Spurs)
Nakon što je prošlo ljeto pauzirao, Tony Parker vraća se pod nacionalni stijeg kako bi u svom dvorištu obranio europsko zlato. Francuzi su se pobrinuli da oko njega okupe impresivan roster. Svjestan je toga i playmaker Spursa, koji je jasno dao do znanja da ih neće zadovoljiti ništa osim najvišeg postolja. Prije dvije godine riješio se španjolskog sindroma, a sada je po prvi put u ulozi da mora voditi momčad koja ima ulogu najvećeg favorita.
2. Vassilis Spanoulis (Olympiacos)
'Grčki Bog' košarke i junak koji uvijek iznova iznenadi. Nema trenera na Eurobasketu koji ne bi objeručke prihvatio takvog igrača u momčadi. Majstor završnica i rođeni pobjednik. Diže se u igri kako utakmica odmiče kraju. Bit će najveća prijetnja hrvatskoj reprezentaciji u Zagrebu. Propustio je lanjsko Svjetsko prvenstvo zbog problema s koljenom, no sada je ponovno spreman preuzeti 'orkestar'.
3. Bojan Bogdanović (Brooklyn Nets)
Svoje mjesto pod suncem zaslužio je i naš Bojan Bogdanović. Član najbolje petorke zadnjeg Eurobasketa i ponajbolji europski strijelac u ovom trenutku. Predvodnik nove hrvatske generacije i igrač od maksimalnog povjerenja. Sjajan i samopouzdan šuter koji dobro zna svoje mogućnosti. U stanju je pogađati u serijama i prvi je Perasovićev napadački izbor. Nadamo se i ponovno u petorci prvenstva.
4. Dirk Nowitzki (Dallas Mavericks)
U kategoriju najviše klase definitivno spada legendarni Nowitzki. Njemačka s njim i bez njega ni izbliza nije ista reprezentacija, dok s njim u momčadi postaje respektabilan protivnik koji je u stanju igrati sa svakime. Iako je već u odmaklim godinama, njegov jedinstveni skok šut još nitko nije uspio neutralizirati. Da ne govorimo koliko je značajan kad se lomi utakmica i treba uzeti loptu u ruke. 'Plavi anđeo' je specijalist za takve situacije. Najveći Europljanin u NBA-u.
5. Pau Gasol (Chicago Bulls)
Stariji od braće Gasol ove će godine imati jako važnu ulogu u igri Španjolske. Kako nema njegovog brata Marca i Ibake, još jednom će morati pokazati zašto je najbolji europski centar proteklih 10-ak godina. Iza sebe ima odličnu sezonu u Bullsima, ambicija mu ne nedostaje i okružen je novopečenim klupskim prvacima Europe. Malo je onih koji se obrambeno mogu nositi s njegovim napadačkim potencijalom. Španjolci u njega polažu velike nade.
Druga petorka
1. Miloš Teodosić (CSKA Moskva)
Teško se u ovakvom izboru ne dotaknuti Miloša Teodosića, kreatora posljednjih uspjeha srpske reprezentativne košarke. Kad god je on bio 'unutra', Srbija je odigrala odličan turnir ili osvojila medalju. Nerijetko puta znao 'pokopati' velikane. Možda najpoznatija takva utakmica datira sa SP-a iz 2010., kada je s devet metara pogodio tricu za pobjedu i bacio moćnu Španjolsku u očaj. Vrsni razigravač koji ima perfektnu viziju i 'killerski' instinkt.
2. Danilo Gallinari (Denver Nuggets)
Najteže je pak bilo izabrati među Talijanima. Kako se radi o reprezentaciji s nekoliko NBA zvijezda, ali ni jednom koja je posljednjih godina posebno briljirala, naš izbor pao je na šutera Denvera Danila Gallinarija. Oporavio se od teške ozljede, u najboljim je igračkim godinama i od njega se očekuje da bude među najboljim strijelcima. Međutim, njegova uloga mogla bi biti umanjena za učinak Andree Bargnanija, Marca Belinellija ili Luigija Datomea. Možda bi najpoštenije bilo da smo stavili – petorka Italije.
3. Nicolas Batum (Charlotte Hornets)
Jedina reprezentacija s dva igrača u najboljih deset je aktualni prvak Francuska. S obzirom na širinu momčadi, pregršt NBA igrača i ulogu prvog favorita prvenstva, bilo bi šteta zaobići učinak i kvalitetu Nicolasa Batuma. Kad bi gledali samo prošlu sezonu, možda se ne bi našao u ovom izboru. Ali treba uzeti u obzir da je lani predvodio Francuze do bronce na SP-u, gdje je odigrao dvije strašne utakmice u samoj završnici. I spada među najsvestranije krilne košarkaše Europe
4. Marcin Gortat (Washington Wizards)
Nesumnjivo najveće ime poljske reprezentacije. I jedina prava zvijezda. Centar Washingtona nerijetko je na 'double-double' prosjeku kad igra u nacionalnom dresu. I uvijek se odazivao s ponosom. Neko vrijeme bio je poznat samo kao obrambeni igrač, no onda je razvio šut s distance i postao respektabilan NBA centar. Također je napredovao u igri na niskom postu i ima u krvi natjecateljski duh.
5. Jonas Valančiunas (Toronto Raptors)
Ne tako davno Litva je imala nekoliko igrača koji bi konkurirali u ovoj rubrici. Bilo je tu legenda koje su ostavile neizbrisiv trag u europskoj košarci. No, vremena su se promijenila. Danas je glavna zvijezda momčadi, a vjerojatno i jedina, gorostasi Jonas Valančiunas. Dominantni litavski centar koji svojom masom i širokim rasponom ruku daje veliku sigurnost pod košem i omogućava kontrolu skoka. Nije profinjen poput Gasola, ali svejedno ga je teško braniti.
