Uoči završne četiri utakmice regularne sezone i nakon dva iznenađujuća poraza, od Celticsa i Wolvesa, mnogi su pomislili da će rekord Jordanovih Bullsa ipak ostati netaknut. Međutim, nakon još jedne povijesne prezentacije Stephena Curryja, koji na trenutke izgleda kao da je popio čarobni napitak i pretvorio se u 'Asterixa', san postaje java.
Tri vijesti o kojima se priča
Warriorsi su unutar četiri dana dva puta pobijedili najbolju obrambenu momčad lige i po prvi put nakon skoro 20 godina slavili u San Antoniju u regularnoj sezoni. I to na kakav način, u utakmici u kojoj je toliko toga bilo na pladnju. Kerrova momčad trebala je pobjedu da izjednači rekordnu sezonu Bullsa, a Spursi da zadrže fenomenalan niz nepobjedivosti na svom parketu što još nikome nije pošlo za rukom. Ali bio je to i okršaj za prestiž i podizanje samopouzdanja prije playoffa.
Warriorsi na putu da postanu besmrtni
U eri kad trica utječe na igru više nego ikad u povijesti, nema kraja rekordima koje ruše Curry i njegovi Warriorsi. S time da je Curry u San Antoniju pokazao zašto uopće nema rasprave tko će biti MVP ove sezone. Odigrao je jednu od najboljih utakmica godine, a Golden State je pobijedio Spurse njihovim oružjem – obranom. U njihovom domu. Na putu do povijesti ostao je još jedino Memphis, ali sumnjamo da se itko više pita hoće li rekord pasti. Ovo je prilika koja se pruža jednom u životu, a svjesni su toga i momci iz Oaklanda. Ni oni sami vjerojatno više neće imati ovakvu sezonu.
Činjenica je da su ovi Warriorsi većinu motivacije pronašli u tome što nakon osvojenog naslova stigle kritike kako nisu zaslužili biti prvaci. Oni su šutjeli i u maniri pravih frajera odlučili svima pokazati na parketu, kao što su to vremešni Spursi napravili prije dvije godine protiv Miamija u finalu koje će još dugo ostati upamćeno kao jedna od najboljih napadačkih izvedbi ikad.
Žrtva, dugovječnost, vjernost i genijalnost. Sve to je učinilo Spurse vječnima. Ali i Jordanove Bullse, a Warriorsi su tek na putu da postanu takvi. Ali s identitetom i pobjedničkim mentalitetom koji ih jednog dana može staviti uz bok najvećim generacijama NBA-a. Jer, ipak ova sezona za njih mora biti okrunjena trofejem Larryja O'Briena. Svi ovi podvizi i žrtva kojom su pomicali granice neće ih zadovoljiti ako ne ostvare konačan cilj. I to je ispravan način razmišljanja. Najveći se rađaju tako što nikad nikome ne priznaju da je bolji od njih.
U konačnici, sve će doći na svoje u playoffu. Warriorsi su ove sezone senzacionalni i treba im skinuti kapu za sve što su dosad postigli. Curry je na godinu i pol dana uspio zasjeniti jednog LeBrona Jamesa i razuvjeriti mnoge koji su tvrdili da se šutom ne može otići do kraja. Ipak, rekord Bullsa neće ih učiniti vječnima. Ne ako to ne potvrde titulom. Rekordi se ipak ruše, kao što će i ovaj Bullsa vjerojatno otići u ropotarnicu povijesti.
Doduše, za to treba imati vrašku momčad s vrsnim karakterom. Zato su Bullsi bili jedinstveni i zbog toga će biti vječni. I nitko im to nikad neće moći oduzeti. Vjerujemo i da su Warriorsi takva ekipa, uostalom na klupi imaju čovjeka koji je igrao u spomenutoj generaciji Chicaga i koji jako dobro zna što je sve potrebno za ući među košarkaške besmrtnike. Nema sumnje, ova momčad Warriorsa je posebna i takva će ostati. Možemo samo reći da imamo sreću što živimo u njihovom vremenu, gledajući ih u zenitu karijere gdje gotovo svaku utakmicu doživljavaju kao da je zadnja.
Tajna uspjeha
Još nešto ih je učinilo pobjednicima. Obitelj. Nakon jedinog poraza od San Antonija ove sezone, nisu se zaputili u zračnu luku i ukrcali na ponoćni čarter nego su svi zajedno otišli na večeru. Nešto što je krasilo Popovicha i njegove momke u najtežim trenucima i nakon najbolnijih poraza. Nisu se razišli svatko na svoju stranu i brzo zaboravili što se dogodilo.
To je vrlo neobična praksa u današnjem NBA-u, a mnogi igrači nisu nikad to ni osjetili. Povezivanje igrača ne samo da djeluje terapeutski nego i među njima stvara povjerenje koje je od iznimne važnosti kad se stvari na terenu zakompliciraju. To stvara drugačiju vrstu kemije i ne urušava atmosferu kada dođu teški trenuci, kad se dogodi nenadani poraz ili kriza.
Ipak su sve to samo ljudi, a tajna uspjeha ponekad leži u malim stvarima. U ljudskosti i osjećaju da se svatko osjeća dijelom kolektiva. Pogledajte samo Rocketse s Hardenom i Howardom ili Kingse s Cousinsom. Prijateljstvo je potrebno da bili uspješni dugi niz godina. Naravno da će uvijek biti narcizma, pogotovo kod najvećih zvijezda, ali nikad ne smije postati veći od momčadi, jer u suprotnome to više nije momčad.
