Navijačka grupa 'Patriots Makedonija' formirana je prije šest godina, kada je počela gostovati po europskim državama gdje igra makedonska nacionalna vrsta. I od tada nije propustila ni jedno veliko natjecanje. Mi smo porazgovarali s Bojanom Andevom, Zvonkom Dimitrovskim, Slobodančem Trajčevskim, Boceom Pančevskim i Vlatkom Cvetkovskim.
"Pratimo isključivo košarku i rukomet. U drugim sportovima ni ne idemo na europska prvenstva", odmah su 'ispalili' pa nastavili:
Sve je krenulo s rukometom
"Razlog da se okupimo bio je plasman rukometne reprezentacije na Svjetsko prvenstvo u Hrvatskoj, tako da nam je ovo nam je drugi put da smo ovdje. Uvijek dođemo koji dan prije prvenstva da se malo aklimatiziramo. Ne volimo boraviti u hotelima ili samom centru. Općenito tražimo smještaj izvan grada. Tako putujemo."
Eurobasket u Hrvatskoj im je deseto jubilarno putovanje od 2009. godine. Putešestvije su ih odvele preko pola Europe. Osim Eurobasketa u Poljskoj, Litvi i Sloveniji, bili su i na svim rukometnim natjecanjima gdje je igrala Makedonija. Nekima pritom nije bio problem ni vratiti se na isto prvenstvo nakon što su već otišli kući.
"Najviše nam je u sjećanju ostao Eurobasket u Poljskoj jer smo bili smješteni u najboljem auto-kampu koji postoji u Europi, u centru Poznana pored velikog jezera. Sami doživljaj je bio predivan i nije bilo preskupo. Kolega je, recimo, za vrijeme Eurobasketa u Litvi umalo s autom prešao 10.000 kilometara. Mi olimpijski duh zadovoljavamo učešćem", rekli su nam dečki.
Smješteni u Zagorju
Nakon što su pobijedili Litvu, najstariji među njima je zajedno sa sinom i još jednim košarkaškim fanatikom odlučio ponoviti cijeli put ispočetka. Vozili su se 26 sati samo da osjete tu atmosferu i euforiju koja je tada zahvatila košarkašku reprezentaciju. Inače, četvrto mjesto u Litvi bio je najveći uspjeh neke makedonske reprezentacije.
Broj članova grupe varira između pet i 15, a ovdje im nedostaju dva originalna člana. Najstariji član ekipe nije mogao u Zagreb zbog 'starosti'.
"On je generacija s 'Brojem 1' iz Alan Forda. Ubuduće mora odrađivati visinske pripreme", u šali su nam ispričala petorica makedonskih navijača, koji su inače smješteni u hrvatskom Zagorju i od tamo svaki dan putuju na utakmice u Arenu. Ne vole odsjedati u hotelima ili samom centru grada. Sami među sobom raspodijele zadatke i imaju zajedničku kasu, a troškovi im se obično kreću između 500 do 1.000 eura po osobi za cijelo putovanje.
'Plan počinje odmah nakon ždrijeba'
"Obično počinjemo planirati putovanje odmah dan nakon ždrijeba, otprilike četiri do pet mjeseci prije početka nekog prvenstva. Na bliže destinacije, na Balkanu, idemo autom, a za ove daljnje snalazimo se jeftinim aviokompanijama."
Za Hrvatsku ih vežu samo lijepe uspomene. Obišli su već nekoliko gradova, od Varaždina do Zadra, a sviđa im se što su ljudi kod nas prijateljski nastrojeni.
"Volimo se družiti s drugim navijačima bez obzira koje bili nacionalnosti. Mi se uvijek smjestimo, objesimo zastave i tko god dođe, dobrodošao je na makedonsku rakiju. Dopadaju nam se mjesta u Hrvatskoj gdje smo bili. Ljudi stanu i hoće da popričaju s nama. Znaju da ne pravimo probleme."
Grčka im je tradicionalno najveći rival, no kažu kako nema incidenata među navijačima. Nigdje ih nisu ni imali. Istaknut će jedino sterilni Eurobasket i probleme s organizatorima u Sloveniji. Ponajviše radi zastave sa zvijezdom iz Kutleša, poznatije kao Verginino sunce. Zbog toga imaju vječiti spor s Grcima i od tuda toliko neprijateljstva kad igraju međusobno u bilo kojem sportu. U Litvi ih s tom zastavom nisu htjeli pustiti u dvoranu, dok s hrvatskom policijom zasad nisu imali nikakvih problema.
'Nedostatak fan zona veliki organizacijski promašaj'
Upitali smo ih što misle o organizaciji Eurobasketa u Hrvatskoj. Jesu li i koliko zadovoljni, te što misle da nedostaje jednom ovakvom natjecanju?
"Što se tiče organizacije Eurobasketa, mislimo da je najveći promašaj to što ste izabrali Slovence u skupini koji odmah nakon utakmice idu kući, nitko ne ostaje ovdje i ne troši novac. Isto tako bilo bi dobro da postoje navijačke fan zone oko dvorane za svaku reprezentaciju. Mi bi uvijek tamo popili i pojeli, a ovako idemo natrag gdje smo smješteni. Više bi potrošili", istaknuli su makedonski navijači.
I kod kuće imaju podršku za ovakva putovanja. Jedan je poveo djevojku kad se išlo na prvo natjecanje i nakon toga više nikad, drugi uopće ne ide na more nego odmor koristi za prvenstvo, dok je treći ženi i kćeri uplatio koncert u Švedskoj kako bi mogao nastaviti nesmetano ići po gostovanjima.
"Mi smo domaćinska porodica, tako da one uvijek znaju gdje smo. Imamo podršku u svakom smislu. Doduše, nekad se dogodi da nam žene navijaju da se Makedonija ne kvalificira."
'Zbog Jugoplastike sam počeo igrati košarku'
Za kraj smo ostavili i jedan nešto stručniji komentar. Naime, jedan od njih bivši je juniorski košarkaški reprezentativac Makedonije, igrao je zajedno s Antićem i Samardžinskim. Oduševio nas je kad je u deset sekundi nabrojao svih 12 igrača Jugoplastike po brojevima.
"Jugoplastika je razlog zbog kojeg sam počeo igrati košarku. Prvih 12 znam napamet. Mislim da Hrvatska nedovoljno poštuje svoju košarku. Ne cijenite mlade generacije koje su vam odlične. Vi ste probili put u NBA za čitavu Europu. Evo imate srebrne juniore na SP-u i niste ih ispratili na način koji su zaslužili. Trebali bi im pružiti veću podršku. Puna dvorana vam je na hokeju, a poluprazna ili prazna na košarci. To je veliko nepoštovanje prema tom sportu, kao da ste postali košarkaški nepismeni. Ne prepoznajete talent koji imate", objasnio je.
Kažu kako bi za Makedoniju išli na Arktik ako treba. Bez obzira na kvalitetu momčadi. To je za njih doživljaj i ono što vole. Bit će uz svoje dokle god imaju šanse. Po tom pitanju nemaju kriterija. I uvijek će napraviti atmosferu za pamćenje.
