Nitko kao Dražen: Cibonu je pretvorio u pokret poput Dinama!
Tri vijesti o kojima se priča
Tih godina dok je košarka na ovim prostorima bujala i cvala, NBA se polako probijao u naše domove. Na obje strane Atlantika pojavila se plejada fantastičnih igrača koja je obilježila 80-te i 90-te.
>> 20 godina bez Dražena Petrovića
U Americi najprije Magic i Bird, kasnije su došli Aguirre, Worthy, Sampson, Olajuwon, Jordan, Ewing, Barkley i ostali, a u Europi Oscar Schmidt (Brazilac koji je igrao u Europi), Galis (došao u Grčku iz SAD-a), Fernando Martin, Dražen, Vranković, Sabonis, Marčiulionis, pa Paspalj, Rađa, Đorđević, Kukoč, Divac, Danilović…
Neviđena koncentracija talenta
Košarka je na oba kontinenta 80-tih bila u naponu snage. Nikad prije i nikad poslije nije se dogodila takva koncentracija talenta i nadarenosti na obje strane Atlantika u praktički isto vrijeme, ali još uvijek je bilo uvriježeno mišljenje da Europljani nemaju što tražiti u NBA-u. U početku smo mislili da u NBA ligi igraju neka mitološka bića koja jednom ili dvaput na utakmici promaše. Naravno, karikiramo, ali nije se imalo gdje gledati, informacije su dolazile na kapaljku, mogli smo samo pročitati poneki redak u novinama. Amerikanci su na Olimpijadama sa studentskim momčadima razarali sve redom. Pitali smo se kako li tek igraju profesionalci ako su studenti toliko dominantni?
NBA igrači kao mitološka bića
No, pomalo smo počeli mijenjati mišljenje. Početkom osamdesetih pojavili su Beta VCR-i (VHS je došao kasnije) koji su imali samo rijetki. Jedan od prijatelja dobio ga je na poklon od nekog rođaka iz Amerike, a prijatelj od njegova oca bio je pilot ondašnje državne zračne kompanije i često je letio za New York. Donosio nam je kasete na kojima su bile snimljene NBA utakmice. Tek tada smo shvatili da i u NBA ligi igraju samo ljudi, da Dr. J, Jabbar, Magic, Bird, Moses Malone, Blackman, English i ostali mogu promašiti. Već tamo oko Olimpijade u LA-u bili smo uvjereni da Dražen može uspjeti u Americi.
Dražen se nije bojao ni Jordana
Znali smo da će se jednog dana uputiti preko „bare“, jer je bio neviđeno ambiciozan i neustrašiv. I prije Dražena bilo je velikih košarkaša na ovim prostorima koji su dobivali pozivnice NBA klubova, ali nitko se nije osudio napraviti taj veliki korak. Dražen je imao petlju, bio je neviđeno samouvjeren, čvrsto je vjerovao da može napraviti karijeru među „velikim dečkima“. Nije se bojao ni Jordana, koji je to i sam potvrdio u nekoliko navrata. Prema vlastitim riječima uživao je u nadmetanju s Draženom. Vječno ćemo pamtiti Draženov odgovor na pitanje tko bi pobijedio da igra s Jordanom jedan na jedan.
Vječno neprežaljeni All Star i treća petorka sezone
„Ovisi tko bi imao prvi loptu“, ispalio je kao iz topa. To dovoljni govori o njegovom pobjedničkom karakteru. Nikome nije priznavao da je bolji pa ni najboljem od najboljih. Dražen je imao neutaživu želju natjecanja s najboljima, nije se zadovoljavao s naslovom najboljeg u „selu“. Želio je u „veliki grad“, želio je konačan uspjeh. Toliko je bio ambiciozan. I zato ne možemo prežaliti što je nepravedno izostavljen s All Star utakmice u svojoj zadnjoj sezoni. Na kraju su mu Amerikanci vratili dug uvrstivši ga u treću petorku sezone (eeeeeeej, treća petorka pokraj ondašnjih asova!!!). Svi smo bili uvjereni da mu sljedeće sezone ne gine poziv na skup najvećih zvijezda. Da mu je Bog dao samo još jednu godinu života da ostvari i konačni san. Tako je valjda zapisano.
Srušio je američke stereotipe o Europljanima
Bio je europski pionir u NBA-u gdje je prokrčio put za sve koji će doći iza njega. Čeličnom voljom, neviđenim radom i iznimnim talentom srušio je američke stereotipe o Europljanima. To je možda njegovo najveća ostavština i naslijeđe koje je ostavio u amanet Kukoču, Rađi, Divcu, Stojakoviću, Nowitzkom i ostalim Europljanima koji su izgradili jednake ili još veće karijere u NBA-u. Možda je otrcano reći da je s Draženovim odlaskom započeo pad hrvatske košarke koja je konačni fijasko doživjela u posljednjih nekoliko godina. Međutim, doista je žalosna činjenica da dvadeset i kusur godina kasnije Hrvatska nema niti jednog igrača u NBA ligi.
Najveći svih vremena
I to danas kada je nemjerljivo lakše, kada NBA liga nije ni sjena one lige u koju je stigao Dražen. I zato je tuga za njim još i veća. Nadajmo se da će novi mladi val na čelu s Darijom Šarićem i Marijom Hezonjom ponovno uskovitlati prašinu, da ćemo ih uskoro vidjeti u najboljoj svjetskoj ligi. Ipak, teško da će dostići Dražena, Kukija, Dinu... Nije to ta klasa, ali i ako budu barem približno dobri kao oni, bit će to odlično. Svatko ima svoje mišljenje, ali za mene je Dražen najveći. Najveći hrvatski i europski košarkaš svih vremena. Već za života postao je legenda. Otišao je u naponu snage, ali rodio se mit za sva vremena.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
