Prošlo je 14 godina od kada je hrvatska košarkaška reprezentacija zadnji put bila na postolju. U Ateni smo 1995. osvojili brončanu medalju i od onda su kola krenula nizbrdo. Sve do danas…
Tri vijesti o kojima se priča
Jasmin Repeša vratio je nadu da ponovno možemo biti na vrhu. Danas to nije tek obična floskula, nego činjenica potkrijepljena čvrstim argumentima. Na posljednjem smo Eurobasketu bili šesti, što je nakon dugog niza godina korak više. Onda smo se suvereno plasirali na OI u Peking i tamo prvo pobijedili aktualne europske prvake Ruse, a potom izborili četvrtfinale. Dalje nije išlo, Španjolci su bili prejaki.
>> Eurobasket: Grci i 'uskrsli' Izrael u našoj skupini
>> Calderon: Hrvatska može do zlata na Eurobasketu!
No, Hrvatska prije svega ima kontinuitet, odličnu kemiju unutar momčadi, izvrstan stručni stožer i reprezentaciju kojoj će ovo biti treće veliko natjecanje s praktički istim sastavom. Dodatni plus je povratak bivšeg kapetana Nikole Vujčića. Nećemo se previše baviti duhovima iz prošlosti. Bilo je dobrih i loših stvari, a trenutno je najvažnije da je Vujo ovdje, spreman pomoći.
Vratio se nakon godine izbivanja i Mario Kasun. Centarska linija je dobro pokrivena, Prkačin će bit spreman, a Repeša je i sam izjavio da nam 'treba njegovih 15 minuta'. Rotaciju će vjerojatno popuniti Sandro Nicević i Krešo Lončar, a njihova reprezentativna kvaliteta nije sporna. Marko Banić igra u odličnoj formi, postao je nezamjenjiv igrač ove reprezentacije, ali i najvjerojatnija solucija za prvu petorku.
Playmakeri su bolji nego ikad. Naravno, mislimo na ovu generaciju. Planinić je konačno sazrio, igra u CSKA te spada među najbolje bekove u napadačkoj tranziciji – polukontre i kontre. Popović je standardno motiviran i sposoban svakome zapapriti, dok se Roko-Leni Ukić promovirao u najopasnijeg hrvatskog playa. Čini se da je godinu dana provedenih u NBA puno pomoglo, jer je Ukić na pripremama igrao fenomenalno. Bio je naš najbolji igrač.
Po ovome sve izgleda jako lijepo. Hrvatska je kroz pripreme dizala formu i maksimalno spremna dočekuje Eurobasket u Poljskoj. Ali, ima nekoliko pojedinosti na koje treba ozbiljno obratiti pažnju. Ponajprije, Tomas se ozlijedio, a na njegovoj smo poziciji tanki. Iako ne tražimo ispriku za nedostatak kvalitetnog šutera i dobre četvorke koja može igrati licem prema košu, no tu smo u deficitu i naši protivnici to znaju.
Na poziciji dvojke nam mogu igrati organizatori igre, tipa Kus ili Popović, a na trojci će uskočiti Stojić. Kus može pridonijeti svojim iskustvom i učinkom iz igre, a tu se prvenstveno misli na poene u nizu. Naravno da ima još pojedinaca koji mogu kvalitetno poentirati – Popović, Planinić i Ukić.
Igra će nam se bazirati na čvrstoj obrani, momčadskom duhu i kolektivnom učinku svih igrača. Nemamo velike zvijezde koje odskaču. U biti, naš najjači adut je upravo kompaktnost i kohezija koju je stvorio izbornik zajedno sa svojim suradnicima. To ima rijetko koja reprezentacija u Poljskoj i zato se možemo nositi sa svima, pa i Španjolcima.
Pred Repešom i njegovim suradnicima je težak zadatak i još kompliciraniji put do medalje. To je kod nas uvijek tako. Prvo te nema nigdje, pa onda napraviš neki rezultat i očekivanja su odmah visoka. Ne, ne želimo pred ovu reprezentaciju stavljati teret medalje, ali neće biti laž ako kažemo da oni to mogu. I mi im od svega srca to želimo...
Hrvatska u svoj pohod na medalju kreće danas u 19.15 u Poznanu protiv Izraela uz tekstualni prijenos na Dnevnik.hr-u…
