Uoči utakmice s Gruzijom, dali smo Perasovim momcima prolaznu ocjenu za dotad prikazano na Eurobasketu. Prvenstveno zbog pobjeda i kad nisu igrali na nivou. A onda je uslijedio hladan tuš. Potpuno nejasna predaja protiv Gruzijaca u zadnjoj četvrtini bacila je ljagu na dosadašnji pristup igrača. Kao što je i sam izbornik rekao, nedopustivo je odustati od borbe pred domaćom publikom. No, još više zabrinjava da se već treća utakmica u nizu otvara premlako. Kazna je stigla u vidu gruzijske serije od 18-0 i zvižduka s kojima su hrvatski košarkaši ispraćeni s parketa. Potpuno zasluženo.
Tri vijesti o kojima se priča
Gruzija iznenadila opuštene Hrvate: Tužne scene na tribinama Arene Zagreb
Ukić brutalno iskren: S ovom igrom nemamo što tražiti...
Izbornik ljutit i razočaran: Zbog navijača se nismo smjeli predati!
Hrvatska pod hitno treba zbiti redove i početi izgledati kao što je to bio slučaj tijekom prva dva dana. Iskušenja u Francuskoj bit će kudikamo veća, a pravo na pogrešku više nitko neće imati. Jedino ukoliko netko ne želi ući u borbu za medalju. No, čisto sumnjamo da ima takvih reprezentacija. Pa i one četvrtoplasirane sigurno sanjaju. Hrvatske ambicije sigurno nisu osmina finala, ali s ovakvom igrom nema što tražiti.
Arena je ponudila nekoliko lica. Vidjeli smo dvije sjajne utakmice na otvaranju, ali nakon toga je bilo nekoliko prezentacija koje su ostavile upitnike iznad glave. Pogotovo zadnja kontra Gruzije, koja nije odigrala nezapamćenu partiju. Dojma smo da je Hrvatska najbolje odigrala u porazu s Grčkom. Od početka do kraja bio je to pristup kojim bi se momčad trebala voditi. Što možda neće biti dovoljno za ozbiljnije stvari, ali barem se igračima neće ništa moći zamjeriti. To je minimum koji bi trebali ispoštovati. U suprotnome, uslijedit će još jedan bolan pad.
S takvom igrom će biti problema i u nedjelju
Napadačko samopouzdanje igrača nije ohrabljujuće. A kad stane šut, počinju se donositi brzoplete odluke te obrana nerijetko posustaje. S takvom igrom će biti problema i u nedjelju, bez obzira na protivnika. Igrači će trebati biti konstantniji i konzistentniji u svojoj igri. Momčad je doživjela težak psihološki udarac i na neprijatan način se oprostila od navijača. I zbog njih i zbog cjelokupne slike pobjeda u osmini finala je imperativ. Inače će ostati gorak okus koji će ponovno otvoriti priče o ‘luzerskoj’ ekipi.
Ima dosta onih koji će reći da ovakva Hrvatska nema što tražiti protiv jačeg protivnika. Teško im je i zamjeriti, jer izuzev Slovenije i Grčke, ostalo je plesalo po rubu. Ali pobjeđivalo se sve do zadnjeg dana. Prema onome što smo vidjeli u ovih pet utakmica, teško se može ponoviti ovako kriminalna završnica. Fanatičnom obranom i svestranim napadom na čelu s Bogdanovićem može se napraviti puno više. I borbenošću, naravno.
Peras je mišljenja da će za par dana to izgledati puno bolje. Pogodila ga je predaja igrača i vjerujemo da neće dozvoliti da se tako nešto ponovi. Nemojte zaboraviti, nakon dugo vremena Hrvatska ima izbornika koji zna odlično reagirati tijekom utakmice, koji nije euforičan u davanju izjava i koji vrlo realno gleda na stvari. Naravno, trebat će od svoje momčadi izvući maksimum u datom trenutku i izbjeći crne rupe. Za početak neka u igračima probudi inat.
Kruno Simon najbolji
Najbolji Perasovićev čovjek Zagrebu bio je Kruno Simon. Adut s klupe i igrač koji je pokazao najveću ofenzivnu konstantu. Odmah njemu uz bok odigrali su Šarić i Bogdanović. Njihov entuzijazam i pokretačka snaga koju imaju su nezamjenjivi. Na njihovim kvalitetama može se puno toga graditi, ali za više će trebati uključiti i ostale. Tomić mora iskoristiti svoj repertoar pod košem, jer nema puno visokih igrača koji mu mogu obrambeno parirati. Samo da je pravi. Naš najbolji igrač i jedan od rijetkih s pozitivnom ocjenom protiv Gruzije bio je Luka Žorić. Vrlo koristan i pouzdan u većini utakmica, dok je Hezonja imao uspona i padova, ali pokazao je veliki potencijal.
To sve dobro izgleda na papiru, ali ne bude li se počelo igrati u skladu s mogućnostima i na način koji se suprotstavilo Grčkoj, kući će se brže nego se mislilo. Nadamo se da Perasove momke nije uhvatila kriza koja bi poremetila sve što su radili cijelo ljeto. Nije se dogodila nikakva katastrofa, nego opomena kako se ne može i ne smije više odigrati. Može se izgubiti, ali nikako na ovakav način. Zato momci, istrčite u Francuskoj s mudima.
