Zlatko Dalić danas slovi za jednog od najboljih svjetskih trenera, a njegov uspjeh s Vatrenima, koje je doveo do finala Svjetskog prvenstva 2018. godine, pamtit će se desetljećima.

Vještine koje ovaj ugledni sportski stručnjak danas posjeduje rezultat su bogate igračke i trenerske karijere. Ovoga puta izbornika Hrvatske nogometne reprezentacije upoznat ćete na drugačiji način!

Trenirate druge. Tko trenira vas?

“Nažalost, moram biti kritičan prema sam sebi. Nisam u treningu kako bih trebao biti i to mi je žao. Malo vremena, puno drugih obaveza i onda čovjek ne stigne. Ali zaista, pošto nisam ja kako treba, moram preporučiti i reći, trening je jako bitan za sve ljude.”

Kad trenirate, koliko trening traje?

Nekih sat vremena pokušavam izdvojiti za sebe! Nekakvo lagano trčanje, lagana šetnja ili brza šetnja. To sve skupa kombiniram, jer nisam više u stanju da sam potpuno fit. Imao sam tih ozljeda u nogometnoj karijeri i sada plaćam ceh tom treniranju! 20 godina profesionalnog nogometa, tako da nisam baš u fit formi. Ali evo, koliko mogu, pokušavam!”

Koje sportove volite?

“One individualne. Bio sam na tenisu, pa sam u nogometu najviše, ali sport gdje je pojedinac sam i radi, i gdje ovisi sam o sebi, to bih ja nekako znao cijeniti i poštovati i mislim da je to jako važno. Da čovjek sam o sebi odlučuje.”

Što volite jesti?

“Zaista ne biram puno i stalno sam govorio da je meni bila najdraža sarma od moje mame. To je jelo koje je ona spremala kada bih ja došao kući. To je mene uvijek čekalo. Mama je znala što ja volim. Volim i sve ono što je domaće. Sve ono što je dobro i nisam neki veliki izbiratelj, da puno biram i puno izmišljam.”

Kako je zdravlje?

“Nadam se, hvala Bogu, da je sve okej i da nemam nikakvih problema. Koliko - toliko vodim brigu o sebi i svom zdravlju. Idem na preglede svake godine obavezno, napraviti jedan dobar sistematski pregled. Malo je problem s kolesterolom. To sad rješavam na drugi način, i tako pokušavam koliko mogu.”

Imate li onu situaciju koju i ja imam. Imam 53 godine. Kada sam imao 40 mislio sam da volu rep mogu čupati, a sad u 53., kada se probudim sjedim pet minuta i mislim se, ajde pobogu hoću li više ustati iz kreveta?

“E sad ste me utješili, jer tako je i kod mene! Ali evo, čovjek kad pređe 50 počne polako sve djelovati, počnu na naplatu dolaziti neke stare stvari, život, sport, trening i tako da se zaista moramo puno paziti. I meni je to isto problem kao i vama.”

Koliko biste voljeli živjeti?

“Čovjek do god za sebe sam može brinuti, to je to!”

Što vas veseli?

“Pa sve ove lijepe stvari! Moja obitelj, moj posao, ljudi oko mene, prijatelji. Uživam u svemu tome. Ja sam sedam godina bio vani, pa sam puno toga propustio i sad pokušavam to nadoknaditi. Otkad sam izbornik imam puno više vremena tako da mogu posvetiti vremena i obitelji, prijateljima i nekim svojim stvarima te obitelji u Livnu i tako.”

Mane?

“Imam puno ja svojih mana. Nisam idealan primjer nečega. Upravo to da više pažnje trebam posvetiti nekakvim stvarima: treningu, zdravlju, možda neke odluke donijeti drugačije. Tako je to. Ne mogu ja reći - sve što radim to je idealno, sve što radim je dobro. Ima stvari koje su dobre i koje nisu. Ali evo! Ono što je nekako najvažnije da pokušavam na svojim greškama to naučiti i ispraviti.”

Vrline?

“Mislim da radim svoj posao vrlo pošteno, korektno, da imam veliki respekt prema svima. Da mi je prag tolerancije jako visok, da respektiram sve. Ali, u situaciji kad to pređe granicu, onda znam reagirati. Ali zaista, pokazujem respekt prema svima i to je stvar koja mene veseli i to je ono što mislim da je dobro.”

Koliko vas slušaju nogometaši?

“Zaista, ja imam sjajnu grupu nogometaša kojima ne treba puno govoriti, kojima ne treba puno pričati. To su sjajni vrhunski profesionalci koji brinu o sebi, o svom zdravlju, prehrani, svom treningu i zato dugo i traju. I svaka im čast na tome, i mislim da oni mogu biti uzor i primjer svima.”