Nakon epohalnog uspjeha u Rusiji, naša reprezentacija doživjela je stanoviti pad igre i rezultata. To je u neku ruku bilo i logično za očekivati. Ne samo zbog toga što Vatreni već tradicionalno najbolje iz sebe izvlače na velikim prvenstvima, a muku muče u razdoboljima između njih, već i zbog nekih drugih objektivnih okolnosti koje su utjecale na post-mundijalske rezultate.
Samo četiri pobjede u 10 utakmica nakon Mundijala
Tako su Vatreni nakon Svjetskog prvenstva odigrali ukupno 10 utakmica. U njima su ubilježili 4 pobjede, ali nažalost upisali su isto toliko i poraza, te svemu tome pridodali još i 2 remija.
Tri vijesti o kojima se priča
Jedna od najvećih objektivnih okolnosti koje su utjecale na rezultat jest činjenica da je u odnosu na Rusiju, Zlatko Dalić tijekom najvećeg razdobolja igrao bez čak 10-orice igrača koja su osvojila svjetsko srebro u Rusiji.
Bez desetorice iz Rusije
Neki su se oprostili od Vatrenog dresa, a drugi su bili ozljeđeni, pa je Zlatko Dalić u Ligi nacija, pa sada i u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, najčešće igrao s ovom postavom:
Lovre Kalinić očekivano je preuzeo je ulogu prvog vratara od Danijela Subašića, a društvo u obrani pravili su mu Jedvaj, Vida, Lovren i Barišić. Vezni dio momčadi činio je izostavni trojac Brozović kao zadnji vezni, te hrvatski kapetan i dokapetan Modrić i Rakitić polulijevo, odnosno poludesno. U onom napadačkom djelu momčadi najčešće su od prve minuta startali Kramarić i Perišić na krilnim pozicijima, te Ante Rebić kao centralna špica.
Primili osam golova iz prekida u 10 utakmica
U ovakvom sastavu Hrvatska je otkrila ili potvrdila neke slabosti, a najveća boljka je nažalost i dalje obrana iz prekida. Muči nas i dalje jer Vatreni su iz neke vrste prekida primili čak 8 pogodaka, što je samo po sebi jako puno, a podatak je još alarmantniji kada tome pridodamo podatak da su takav tip pogotka inkasirali u čak 8 od 10 utakmica poslije Svjetskog prvenstva.
Drugi veliki problem je privikavanje na status viceprvaka svijeta. Vatreni očito još nisu do kraja svjesni da će protiv njih svaka reprezentacija imati poseban motiv i da im je za dobar rezultat potrebna maksimalna koncentracija i angažiranost. Utakmica protiv Walesa je najbolji pokazatelj kako se do pobjede može doći i bez neke super kvalitetne igre, već na račun prave razine mobiliziranosti.
Treći veliki problem, a ako ne problem onda svakako neugodna situacija za izbornika Dalića je pozicija vratara. Lovre Kalinić kvalitetan je vratar i mislimo da to nitko ne bi trebao dovoditi u pitanje, no zbog neigranja u Aston Villi ostao je bez status prvog vratara i u reprezentaciji. Livaković je svoju prigodu protiv Walesa sjajno iskoristio i potvrdio se kao veliki dobitak Zlatka Dalića.
Brekalo i Vlašić se potvrdili kao nadolazeći nosioci igre
Pozitivne stvari većinom su vezane uz pojedince, a prvenstveno se to odnosi na Andreja Kramarića. Ove sezone za Hoffenheim je postigao ukupno 22 pogotka, a u reprezentaciji je dodao još 3. Definitivno se potvrdio kao vođa Vatrenog napada, pogotovo što s napunjenih 28 godina tek ulazi u najbolje igračke godine.
Od igrača iz nadolazećeg vala treba istaknuti da su se u post-mundijalskoj eri u velikoj mjeri potvrdila dva velika talenta. Josip Brekalo ima odličan dribling, igrač je koji može stvoriti višak, ali valja reći da nije klasični solo igrač već ima i izraženu volju i želju za suradnjom, te pri tom nema problema s odgovornom igrom i u obrani.
Slično vrijedi i za Nikolu Vlašića, no on je više igrač sredine terena s odličnim pregledom igre, izraženom kretivnošću, ali i visokih trkačkih kapaciteta.
Ove sezone potvrdio se još jedan bivši igrač Hajduka. Mario Pašalić u Atalanti je još jednom pokazao "box to box" veznjak koji može kvalitetno igrati na više pozicija. Pokriva golem dio terena prvi je u redu danas sutra zamijeniti Modrića i Rakitića. No, čekamo još njegove prave igre za reprezentaciju.
I nisu oni jedini iz nadolazeće generacije koja bi u skorašnje vrijeme mogli postati nositelji igre naše izabrane vrste. No dok ta nova generacija ne stasa, trebali bi svi zaboraviti na rusku bajku i ne stavljati je na teret i dalje aktualnoj generaciji Vatrenih i vjerovati da nas već sljedeće godine, na predstojećem Europskom prvenstvu mogu opet provesti kroz sličan koloplet najljepših mogućih emocija.
