Uzbudljiv završetak godine iz snova hrvatske reprezentacije. Nakon što su pobijedili Španjolsku u Zagrebu, Vatreni su izgubili na Wembleyju i sa četiri osvojena boda ispali iz elitnog ranga Lige nacija, ali uz malo sreće trebali bi ispuniti osnovni cilj, a to je zadržavanje statusa nositelja u ždrijebu kvalifikacija za Europsko prvenstvo.
Ako se to dogodi, nastup u Ligi nacija dobit će prolaznu ocjenu. Kako god završilo to pitanje, ništa ne može pomutiti srebro sa Svjetskog prvenstva u Rusiji. Hrvatska reprezentacija imala je najuspješniju godinu u povijesti i stoga Vatreni zauvijek ostaju ponos nacije, hrvatski navijači pamtit će 2018. za sva vremena.
Vatreni hrabro pali na Wembleyju
Ostaje činjenica da je Hrvatska izgubila od Engleske u Londonu. Nije odigrala neku briljantnu partiju, ali nije ni razočarala. Vatreni su pali muški, dali su koliko su mogli u ovom trenutku. Čista obraza mogli su napustiti hram svjetskog nogometa. Gledali smo neizvjesnu i vrlo zanimljivu utakmicu koja je mogla otići i na hrvatsku stranu. Englezi su većim dijelom utakmice dominirali i na kraju, mora se priznati, zasluženo slavili. Osvojili su prvo mjesto u skupini i plasirali se na Final Four.
Kao i na Svjetskom prvenstvu, Hrvatska je odigrala osjetno bolje u drugom poluvremenu, iako je bilo logično zaključiti da su Vatreni umorni, jer su prije dva i pol dana odigrali infarktnu utakmicu sa Španjolskom u Zagrebu. Možda je na kraju lagani umor ipak kumovao dvama pogocima Engleza u završnici. Kako smo rekli, nema mjesta razočarenju i prevelikom zanovijetanju, ali mislimo da ima mjesta argumentiranim kritikama kako bi se u budućnosti ispravile pogreške.
Vjerujemo da su svi uočili da je Hrvatska opet primila dva jeftina pogotka iz prekida. To je stara boljka Vatrenih. Kao i na Svjetskom prvenstvu, sjetite se Danske, opet je primila pogodak nakon ubačaja iz auta, a onda i nakon centaršuta iz slobodnog udarca. U obje situacije Harry Kane ostao je praktički nečuvan.
Stare boljke u obrani
U prvoj je proturio loptu za lagani pogodak Jessea Lingarda, a u drugoj je sam pospremio loptu u mrežu. U obje situacija hrvatska obrana loše se postavila, nije igrala ni zonu ni ''čovjeka''. Vatrenima prečesto popusti koncentracija kod prekida. Očito je da hrvatska momčad ima popriličnih problema s tim segmentom igre.
Kod drugog gola, cijela linija loše je stajala. Ivan Peršić kao zadnji i s potpunim pregledom nije pratio liniju, utrčao je znatno ranije i zbog toga nikako nije moglo biti zaleđe. Uranio je utrčati i prvi igrač u liniji, dok su trojica iza njega zaspala. Na kraju nitko nije pokrio suparničke igrače, a niti su išli na namještanje zaleđa. Očito da se radi o lošoj sinkronizaciji koja se prečesto ponavlja da bi bilo slučajno.
To je ono na čemu izbornik i cijela momčad moraju dodatno poraditi. Takve situacije možda su stajale hrvatsku reprezentaciju da ne postane svjetski prvak. Sjetite se finala s Francuskom, kada je kod prvog gola nakon slobodnog udarca Francuza hrvatska obrambena linija ušla u krilo Subašiću, umjesto da ostane podalje i otvori mu prostor da pokupi loptu ili da bude zaleđe. U takvim situacijama ima još puno prostora za napredak. Kad se to uštima, Hrvatsku će biti još bolja.
Rakitić puno nedostajao
Šime Vrsaljko ponovno je morao izaći iz igre zbog ozljede, to već postaje kritično pitanje. Vidjet ćemo kako će Vrsaljko riješiti taj problem, ali jasno je da je Hrvatska bez njega osjetno slabija. Posve je jasno da je Hrvatskoj puno nedostajao Ivan Rakitić. S njim i bez njega nije i ne može biti isto. Rakitić je druga zvijezda momčadi i time je sve rečeno. Nikola Vlašić budućnost je hrvatske reprezentacije, ali možda je još prerano da starta u ovakvim utakmicama. S druge strane, to je najbolji način za stjecanje iskustva. Vjerujemo da je mlađani Vlašić izvukao prave pouke.
Kao i protiv Španjolske, Josip Brekalo ulaskom je donio novu energiju. Odigrao je dosta dobro. Dobra je stvar što je Lovre Kalinić odlično branio. U prvom poluvremenu držao je Hrvatsku na životu. Ova partija dodatno će mu popraviti samopouzdanje koje je u zadnje vrijeme bilo narušeno.
Za kraj smo ostavili Andreja Kramarića, nogometnog šmekera koji ponekad suigračima izvlači živce, posebice Ivanu Perišiću, to se ne može ne zamijetiti, vidi se iz helikoptera. Možda Kramarić ponekad ne doda kad treba, možda ponekad previše davi loptu, ali on je trenutačno jedini pravi gol-igrač u hrvatskoj reprezentaciji. Sjajan je tehničar, ima odličan lažnjak i dobar udarac. Kada je lopta u njegovim nogama, uvijek je opasno.
Kramarić mora biti kao nekoć Šuker
Kramariću je mjestu pred golom suparnika, možda ga ne bi trebalo previše trošiti na krilu i zamjenama pozicija. On bi trebao čuvati energiju i koncentraciju za matne situacije. To je, naravno, naše mišljenje, ne morate se složiti. Rebić je igrač energije, siline, snage, prodora i presinga, kao stvoren je za krilnu poziciju, pogotovo kada je na drugoj strani Perišić, koji ima slične karakteristike i još je uz to odličan tehničar.
Čini nam se da Hrvatska najbolje funkcionira kada je Kramarić stalno u vršku napada, kada čuva snagu i čeka da mu se donese lopta. Najjači je u šesnaestercu, ima nos za gol, zna kako loptu pospremiti u mrežu, a to je najvažnije u nogometu. Kramarić bi trebao biti kao nekoć Šuker. I kada ne igra ništa posebno i kad kida živce soliranjem, isplati ga se čekati cijelu utakmicu.
