Krajem veljače Dejan Lovren je objavio emotivno pismo kojim se oprostio od hrvatske nogometne reprezentacije. Iza njega je bogata karijera i čak dvije medalje sa svjetskih prvenstava.
Ekipa Dnevnika Nove TV posjetila ga je u Lyonu, gdje je s njim razgovarao Marko Šepat, kojem je Lovren u polusatnom intervjuu govorio o svim najzanimljivijim temama – reprezentaciji, izbornicima, epitetu kontroverzne osobe te o doživljajima igranja za Liverpool i stanju u Dinamu.
Dejane, dobro došli u Dnevnik Nove TV. Kako ste? Sedam dana je prošlo od vašeg oproštaja od Vatrenih, jesu li se slegle emocije?
''Dobro sam. Iznenađujuće dobro jer mislio sam da će biti teže. Ustvari bilo mi je teško još prije nekoliko mjeseci, dok sam donosio tu odluku da ću se oprostiti. Tad mi je bilo onako baš teško, ali nisam htio izaći javno. Ustvari, bilo je prije Katra.''
Kada ste se počeli premišljati, zašto odjednom i kada ste onda konačno prelomili?
''Prije Austrije u Ligi nacija. Tu sam donio neku konačnu odluku jer smatrao sam da ću odraditi taj Katar još kako treba i da ću se nakon toga oprostiti. Sad neke detalje, ima ih dosta. Ali neki od glavnih razloga su to da sam dosta toga pridonio reprezentaciji i mislim da sam dosegnuo neki vrh. I mogu li bolje od toga, nisam bio siguran. Jesam li bio možda u nekim trenucima i potreban, nekad se nisam ni osjećao iskreno da sam bio onako potreban previše reprezentaciji. I sve te male sitnice donijele su neku konačnu odluku da ću odraditi još taj Katar do kraja. Koliko god mogu pomoći.
I, evo, na kraju se ispostavilo da sam neku dobru odluku donio. Pošto sam i radio kako treba, bio sam profesionalac svih tih posljednjih šest mjeseci, pogotovo kako je počeo taj rat u Rusiji i bilo je dosta dvojbi, ostati, ne ostati, otići, bilo je svega i svačega. Ali, evo, na kraju je bilo da sam ostao i to je ta odluka bila koja je bila dosta dobra. Jer sam ostao profesionalac u nekom pogledu do kraja, makar mi je bilo iznimno teško. U takvim situacijama, pogotovo u zemlji gdje se po cijelom svijetu priča o Rusiji i nije mi bilo, iskreno, ugodno. Još pogotovo sav pritisak na mene, hrvatski reprezentativac ostaje tamo, dosta je bilo teško.''
Osjećaj da nije više potreban
Jeste li tu možda onda očekivali nekakvu podršku ljudi iz nogometa, konkretno iz HNS-a, izbornika?
''Imao sam podršku, ne mogu reći da je nisam imao. Imao sam je definitivno. Pričao sam dosta puta s izbornikom. I čak u trećem mjesecu kada smo bili u Katru. Tada je još bilo donekle OK u Rusiji, ali sve što je dalje odmicalo, bilo je teže i teže. Ali evo, ne mogu reći da nisam imao podršku. Ali opet, uz svu tu podršku, nitko mene nije shvaćao, kako je ustvari meni biti tamo.''
Kažete da ste ponekad mislili da niste potrebni reprezentaciji. Zašto ste imali taj osjećaj i u koje vrijeme?
''Pa, ne znam, dođe jednostavo taj… Sve se stvori, ne mogu točno reći koji je to trenutak bio. Jednostavno sam shvatio i kroz igre mlađih igrača vidio da dosta dobro to ide, tako da sam rekao, ulazim i u neke godine kada moram i sebe gledati malo više što se tiče fizičke spreme. Nisam više onako najmlađi i treba mi puno, puno više i da se rekuperiram, pogotovo sad u Lyonu.
Očekivanja su neka veća, doprinijeti s obje strane je jako teško. Zato se divim Luki Modriću na tom vrhunskom nivou, to je nestvarno.''
Što mu je rekao Dalić?
Jeste li razgovarali prije donošenja odluke sa Zlatkom Dalićem? Što vam je rekao, je li vas pokušao odgovoriti?
''Ne. Zlatka sam, doslovce, nazvao i rekao mu: 'Izborniče, to je to od mene. Nažalost, smatram da ne mogu više doprinijeti koliko bih iskreno htio i mogao. Tako da je to moja konačna odluka.' Naravno da je bio u nekim trenucima dosta iznenađen, šutio je preko telefona, pa me jednom-dvaput nagovarao da se predomislim. Ali ja kad donesem neku odluku, to je tako.''
Je li vas barem malo privlačila mogućnost da u lipnju u Ligi nacija možete osvojiti možda i povijesno zlato s Hrvatskom?
''Već sam u devetom mjesecu, kad sam donosio tu odluku i razmišljao o tom oproštaju nakon Katra, rekao 'OK, ide Liga nacija, ide taj Final Four', ali onda gledam s druge strane, nisam odigrao tu Ligu nacija kako treba. Odigrao sam jednu utakmicu.''
Zabili ste gol Austriji?
''Zabio sam jedan gol, ali nisam se osjećao kao da sam doprinio toj reprezentaciji koliko sam mogao. I kažem, tu su neki detalji koje sam tek tada shvatio – da mogu oni i bez mene. Stvarno sam presretan kad vidim te mlade, mlađu reprezentaciju koja dolazi, koja je u fantastičnoj formi. Zaslužuju. A ja sam stvarno dao sve od sebe, i u Rusiji, i ovaj taj zadnji šlag na tortu u Katru. Tako da stvarno nemam za čime žaliti. I opet sam razmišljam ako krenem ponovno i u trećem mjesecu te kvalifikacije, ako krenem s nečim, ne želim samo stati na tome. Znači, ako idem, ja idem do kraja. A za dvije godine…''
Pogodak Lovrena Austriji
Kakav je bio odnos sa Zlatkom Dalićem? On je mirniji, vi ste puno temperamentniji, uvijek kažete što mislite.
''Pa mislim da me Zlatko dovoljno dugo poznaje.''
Je li bilo nekih kriznih trenutaka, rekli ste da je bio li-la odnos ponekad?
''Pa bilo je definitivno, neću lagati. Bilo je trenutaka kad nije bilo veselo. Ali kažem, to je jednostavno dio nogometa.''
Zašto?
''S nekim odlukama se nisam slagao i, ono, uvijek želim i pomoći reprezentaciji. Ustvari, ja sam uvijek htio dati samo ono pozitivno. Svoje mišljenje. Možda u tom trenutku s njegove strane nije on to tako vidio, ali kažem, na kraju uvijek je prevladao neki korektan odnos između igrača i izbornika. Na kraju je najbitnija bila reprezentacija.
Stvarno nisam nikakav htio napraviti problem jer znam da dečki žive za to da budu u reprezentaciji. Kamoli da odu na Svjetsko prvenstvo i onda da im ja još pokvarim to. Mislim, uopće nije bilo smisla. Tako da, rekao sam: moraš uvijek ostati fer i korektan, prvo prema dečkima, na kraju izborniku i svima ostalima u stručnom stožeru.''
Odnos s Nikom Kovačem i izbornicima
Vodilo vas je pet izbornika tijekom 13 godina karijere s Vatrenima. Što to Zlatko Dalić ima, a da možda neki drugi izbornici nisu imali, da je od Hrvatske napravio veliku momčad koja to potvrđuje u kontinuitetu i koja je to potvrdila sa svjetskim srebrom i broncom?
''Dao nam je slobodu. I uz tu slobodu imali smo neki sistem u koji je on vjerovao. Mi smo se vodili tim sistemom. Dok prije nije bilo ležerno, sad je bilo puno ležernije, ali opet smo imali taj neki motiv za rad, poštovati jedan drugoga. To je bio jedan savršen balans i mislim da je to nedostajalo u prijašnjim… Negdje je bilo preležerno, negdje je bilo prezatvoreno…''
Bilo je izbornika s kojima se niste slagali. Svojedobno ste za Niku Kovača rekli da ste kod njega bili iz one kategorije nezadovoljnih igrača. Što je tu bio problem?
'' Uf… Nezadovoljan sam, kažem, bio i par puta kod Zlatka. I to sam iznio. Možda samo to nisam mogao iznijeti pred Nikom Kovačem jer nisam bio dovoljno snažan i karakterno jak da se izrazim. Bio sam dosta mlad. Imao sam 23, 24 godine te 2014. na SP-u u Brazilu. Tako da, naravno da je bilo nekih nesuglasica.''
Onaj neki možda njemački dril, je li bio pretjeran i za vas, iako ste poznati kao radnik?
''Ma nije, nije… Nemam ja nikakvih problema, to kad mi netko nalaže što se tiče treninga. Ali uvijek kažem da treba biti neki međusobni respekt.''
S Antom Čačićem je bila ona situacija kada ste se na prijateljskoj utakmici protiv Mađarske navodno povukli sa zagrijavanja. On je kasnije kazao da ste mu navodno dali i neki ultimatum i nije vas vodio na Euro 2016. Je li to bilo možda vaše najteže razdoblje u reprezentaciji?
''Ne bih baš to tako rekao. Da ti budem iskren, uopće se ni ne sjećam više da li je to tako bilo. Ali nije to da nisam išao zbog Ante Čačića na Euro. To uopće nije istina. Istina je ta da smo se Ante Čačić i ja čuli, ja sam mu objasnio zašto nisam želio ići i zašto nisam mogao ići. Jer imao sam neke svoje privatne razloge. I mislim da je izbornik bio iza mene i potpuno me razumio.
Tako da, to je bila dosta teška odluka i situacija. I tad sam se stavio za reprezentaciju, da nisam želio pokvariti… Jednostavno, tu svoju negativnu energiju kako sam se tada osjećao, da dođem u reprezentaciju i pokvarim sve to.''
Rusija i Katar, sličnosti i razlike
Koje su tu neke sličnosti ili razlike kada povučete paralelu između dva najveća uspjeha, Rusije i Katra? Obje su vam drage medalje.
''Definitivno. Ali što bih istaknuo je to pozitivno zajedništvo što smo imali, tu dobru energiju i kvalitetu. Realno, kvaliteta 2018., mi smo bili na vrhuncu. Svi smo se dobro osjećali, ja sam imao 28, 29, Luka 32-e, 33… Raketa, Broz, Kova, Vida, Mandžukić, Rebić… Mislim, da ne pričam dalje. Šime.''
Što se u Katru dogodilo da smo opet to ponovili? Napravili smo u međuvremenu smjenu generacija, nitko to možda nije očekivao da će opet doći za četiri godine?
''Mislim da je to bio onako savršeni tajming tih mladih generacija koje su dolazile i vidjeli su ti svi dečki 'pa imam i ja šansu'. To je bio jedan savršen tajming. Neki igrači na odlasku, zalasku karijere, ali onako s nekim iskustvom koje ne možeš objasniti nego kad si na terenu. S tim da je ta mlada generacija puna entuzijazma, energije i pozitive. Tako da mislim da je to bio jedan savršen tajming s perfektnim balansom.''
Žali li više za Francuskom ili Argentinom?
Kada gledamo poraze od Francuske u finalu i Argentine u polufinalu, koji vam je poraz teže pao odnosno gdje mislite da smo imali više šansi? Gdje žalite možda više?
''Za obje, za obje utakmice. Da budem iskren, svaki put kad god me to netko pita, teško dišem. Jer finale 2018. je realno, nisi nikad bio bliži trofeju. To malo više boli nego ovo s Argentinom. Makar i to boli, jer kad pogledaš, tih prvih pola sata kako smo odigrali, nestvarno, i onda u roku 10 minuta smo se rastali.''
Iza vas ostaju te dvije medalje, 78 nastupa i pet golova za Hrvatsku. Biste li možda mogli izdvojiti, bilo ih je puno, ali dva ili tri suigrača, s kime ste se najviše povezali svih tih godina?
''Šime definitivno broj 1. Ja i on ćemo si ostati do kraja života dobri. Jer i prije toga smo si bili uvijek dobri.''
Rusija vas je dodatno zbližila?
''Definitivno, ali mogu reći čak i poslije Rusije. Pogotovo ovo njegovo stanje s koljenom, on je imao dosta problema kad je išao na operacije. Čuli smo se puno puta nakon toga i jako mu je teško bilo dok nije bio u tom pogonu i za reprezentaciju i za klub. I njemu se dosta toga dešavalo loše, tako da, osjetio sam što znači da treba imati nekoga uz sebe i tu smo se jednostavno zbližili.''
Osim Šime možda još netko?
''Luka, Broz, Mateo, ima nas… Ima nas koliko hoćeš, ali ta generacija s kojom sam već veliki, dugi niz godina u reprezentaciji.''
Oduševljen mladim snagama
Luka ostaje, baš je on istaknuo nešto što se pretvara u mantru, da vjerujemo da možemo i vrlo skoro pa i do tog zlata? Vjerujete li da ova reprezentacija može na bilo kojem velikom natjecanju?
''Pa uvijek treba vjerovati i dobro je vjerovati, jer ako ne vjeruješ, nećeš moći daleko dogurati.''
Jesmo li previsoko podigli letvicu ili je to čak i dobro?
''Pa je, mislim… Ali za buduće generacije koje dolaze, to neka im bude ta letvica, da se uhvate za nju i da se gleda, jer ja sam je gledao 98. I uvijek sam rekao: pa kako nitko ne može ovu brončanu generaciju dobiti, pa to je nemoguće. I onda dok smo prošli kroz ono, doslovce prošli kroz Engleze, osjetio se wooow.''
Što kažete na budućnost, pogotovo na tim stoperskim, vašim pozicijama zaista je svijetla. I sami ste spomenuli odmah na početku. Tko vas je tu posebno impresionirao?
''Ma ne, ima fantastičnih igrača, ne želim sad izdvajati točno tko. Ali sad generacija koja je trenutno tu, od Gvardiola, Šutala, Erlića, ne smijemo zaboraviti Duju Ćaletu-Cara. Još bezbroj igrača koji nisu još tu, ali muvaju se oko reprezentacije. Mislim da imaju takvu predispoziciju da naprave nešto veliko, ja im samo želim svu sreću i nadam se da su ovo malo pohvatali koliko su bili sa mnom, da znaju što treba pokazati na terenu i pričati van terena, u svlačionici i svašta nešto.''
Baš ste u jednom intervjuu za Fifu rekli da ste bili vođa u svlačionici. Koliko mislite da ste pomogli tim dečkima u ovoj recentnoj smjeni generacija?
''Nekad mi je uopće glupo reći 'vođa', kako bi rekao… Ja jednostavno želim da se kao jedna cjelina dignemo i da se razbudimo. Kad osjetim. Jer imao sam tu privilegiju biti u velikom Liverpoolu i shvatio sam što znači biti vrhunski nivo i što znači biti fokusiran, što znači biti na dnu kada su me svi vrijeđali. I tu sam htio jednostavno svo to svoje iskustvo pridonijeti i tim mlađima, i naravno mojem godištu.
I kad osjetim da smo malo li-la uvijek volim da ih razbudim, pa makar i s nekom žestokom riječju. Tako da, da li to znači biti vođa, ne znam. Možda znači, možda ne. Ali kažem, ja sam taj tip igrača i čovjeka, kad osjetim da trebam nešto reći, reći ću. Jer znam da mogu samo pomoći nekome.''
Povratak u Lyon
Je li od vas ulogu vođe ili nešto slično traže sada u Lyonu? Vratili ste se, ali klub nije financijski moćan kao prije 10-15 godina. Praktički oko sebe imate dječji vrtić. Kakve su ambicije uopće?
''Kažem sad, da smo mladi, mladi smo. Ali talentirana je generacija i ovdje u Lyonu, imaju fantastičnih individualnih momaka koji su na vrhunskom nivou. Koji mogu biti vrlo veliki igrači, ali za to treba stvarno puno rada, odricanja, znoja, svega, svačega. Tako da naravno jedan od razloga je taj što sam došao, da vide kako se treba ozbiljnije raditi.''
U polufinalu ste Kupa. To je šansa za plasman u Europu, nešto što je klubu nasušno potrebno?
''Gdje god sam došao uvijek sam želio i volio osvajati trofeje. Jedino mi nije uspjelo u Southamptonu, gdje sam se i najkraće zadržao, jednu godinu. Uvijek smatram da možemo i treba vjerovati. Imamo fantastičnu priliku to napraviti. Evo izborili smo polufinale, još dvije utakmice… Lako je reći, dvije utakmice, i tu je trofej, ali za to treba stvarno izgarati na terenu.''
Ugovor vam vrijedi do 2025., mislite li ga odraditi ovdje do kraja?
''Pa mislim definitivno, kad dođem negdje volim odraditi posao kako treba. I da me se zapamti. Da me se zapamti kao čovjeka koji je dao sve od sebe i koji je uspio još nešto pridonijeti tom klubu. Uvijek imam neki cilj u svojoj glavi. Nikad nisam gledao financijsku stranu, ali sam uvijek smatrao, da kad sam došao u Lyonu i kad sam odlazio, nisam otišao kako spada. Nisam osjećao tu neku sreću, da kažem: dao sam sve od sebe.''
Kada smo kod francuske lige, fenomenalne stvari u zaista zahtjevnoj sredini radi Igor Tudor s Marseilleom. Imate li možda kakav kontakt i kako vidite ovaj njegov fenomenalan posao na jugu Francuske?
''Nažalost, nemam nikakav kontakt, ali pratim. Igora sam i dosta puta upoznao, fantastičan čovjek, ali i radišan čovjek i radišan trener. I to se pokazalo punim pogotkom. Iskreno, ja sam očekivao to. Jer mislim da mu paše taj jug, taj Marseille, i ja mislim da mogu biti sada sretni s njim. Jer kako su ga na početku dočekali, nije baš bilo bajno. Ali za sve treba neka određena adaptacija. Nažalost, Marseille je veliki klub i nemaju previše vremena za čekanje.''
Odnos prema kritičarima
Kada ste se vratili u Francusku početkom godine niste imali neku dobrodošlicu. Francuski mediji dosta su pisali o onoj vašoj spornoj proslavi osvajanja bronce, mislim na slavlje s Marcelom Brozovićem. Kako ste to doživjeli i jeste li imali problema s klubom?
''Pa nisam iskreno imao problema. Klub je bio iza mene, potpuno su me podržali, jer to što ja radim van terena, to nema veze s Dejanom Lovrenom na terenu. Tako da, to je moja sloboda, ali nije mi bilo iskreno drago uopće. Došao prvi dan, oni već pišu o tome, tako da, evo riješili smo i taj dio.''
Često vas se znalo okarakterizirati kao kontroverznu osobu, kako ste vi to doživljavali, je li vam smetalo?
''Što znači kontroverzan? Ja ne znam. Ja sam ono što jesam, uvijek volim kad se treba šaliti, kad treba zaplakati, tu sam, otvoren sam. Kad treba nešto reći i mislim da treba reći, kažem. Sad to što nekome smeta, možda s druge strane… Ne mogu ja sebe promijeniti.''
Smatrate li da su vas mediji često uzimali na zub i je li to vama bila motivacija?
''Mislim da je, ne znam zašto iskreno. Možda zato baš što sam takav. Ali ljudi koji me poznaju, znaju me drugačijeg jer možda onako Dejan kako izgleda na terenu, ili taj imidž, ta slika o meni, potpuno je kriva u stvari. Ja sam čovjek…''
Kakav je, zapravo, Dejan Lovren?
Kakva ste osoba?
''Otvorenog srca, uvijek volim sa svakim normalno popričati, uvijek volim poslušati nekog koji ima probleme na ulici. Pa da vidim, možda on mene spusti na zemlju, možda nešto naučim od njega. Ja sam takav tip čovjeka koji voli naučiti od svakoga nešto. Tako da, možda ta moja vanjska osobina, kako nekad hodam, kažu mi: kako ti bahato izgledaš. Bahato izgledam? Pa možda bahato izgledam, ali potpuno suprotno sam od toga. Tako da, sve to se akumulira, i onda ljudi stvore krivu sliku o meni.''
Je li vam krivo zbog toga ili vam je svejedno?
''A što će mi biti krivo, mislim, ja sam takav. Rođen sam takav, ne mogu se promijeniti. Ali evo, kroz godine, mic po mic, ljudi su malo progledali. I drago mi je zbog toga.''
Želi upoznati Đokovića
Često ste aktivni na društvenim mrežama, recimo pružili ste podršku Novaku Đokoviću kada mu je bio zabranjen ulazak u Australiju. Kakav je vaš odnos, čujete li se?
''Pa nekad on meni šibne poruku na Instagramu, ja njemu, za neke uspjehe.''
Čestitao vam je među prvima nakon Katra?
''Je, je, ne mogu lagati. Ali kažem, sve što kroz što je on prolazio i vidim tu neku nepravdu, ne mogu ne podržati takvog čovjeka.''
Jeste li se upoznali?
''Još ne. Definitivno bih volio, ali čovjek koliko je odsutan od kuće, ja odsutan. Ne znam kad ćemo se vidjeti, možda na nekoj fešti.''
Na društvenim mrežama često i dan danas pratite, komentirate igre Liverpoola. To je posebno razdoblje u vašoj klupskoj karijeri? I tamo je bilo kritika medija, ali vi ste uvijek tvrdili da ste imali zaista sjajan odnos s navijačima i u gradu i na stadionu?
''Ja sam imao jedno fantastično razdoblje, šest godina. Kako sam krenuo u prvu godinu s Liverpoolom… Rekao bih da sam trebao sam otići. Ali evo, ostao sam i pun pogodak. Da mi je netko rekao da ću osvojiti Premierligu i Ligu prvaka te još poneki trofej, ne bih vjerovao, evo iskreno. Ali to je normalno, na tom vrhunskom nivou očekivanja su velika. Ako ne pružiš par partija kako treba, odmah te uzmu na zub.
Ne daj Bože da sam sad u Liverpoolu, sad kad je krenulo sve nizbrdo, meta bih bio ja, definitivno. Treba imati strpljenja. Ja sam isto došao tada kada je bio Liverpool u ovom razdoblju i onda su me svi uzeli na zub. I opet će doći jedno pozitivno razdoblje i vjerujem da će Klopp to napraviti i onda će netko reći 'a vidi ovog negativca, prije par mjeseci, a onda opet heroj.''
Slavio na ulicama Liverpoola, a ljudi nisu znali
Koja vam je titula bila posebnija, dugo su čekali Premierligu, ali Liga prvaka je stigla nakon onog ranije nesretnog poraza u finalu? Što je možda njima ovako više značilo.
''Premierliga. Premierliga.''
A vama?
''Pa iskreno Liga prvaka, jer smo slavili s navijačima. A Premierliga je taman bila kad je bila korona i žalosno je bilo da smo mi proslavili i igli trofej pred praznim stadionom. Ali nisam nikome rekao, ja sam nakon toga jer se slavio po ulicama. Mi smo imali neku privatnu feštu u klubu. I čitao sam, gledao sam po Instagramu i portalima, na ulicama Liverpoola krcato. Rekoh si da moram otići. Uzeo sam masku, stavio, sakrio se i ja proslavio s navijačima.''
Nitko vas nije prepoznao?
''Ma kako, imao masku, imam video dan danas tu… Objavit ću ga jednog dana.''
U Liverpoolu ste izgradili zaista poseban odnos, prijateljstvo s Mohamedom Salahom, jednim od najboljih nogometaša u novijoj povijesti? Kako to da ste kliknuli?
''Kako? Pa kroz iskrenost, opet dečko na svom mjestu, kaže ono kako misli i tu smo se jednostavno uhvatili. I ne znam, volimo piti kave zajedno, pričati…''
To ste vi njega navukli?
''Mislim, tu smo se našli, ali onda smo se razišli jer malo je počeo biti škrt pa sam rekao… Ali nevjerojatno koliko mi je to puta učinio: znači išli smo s dva auta, idemo uvijek prema aerodromu, usput stanemo u Starbucks i ja prije njega naručim i platim. I dok on s druge strane trubi: molim te i za mene plati. I naravno morao sam platiti.''
Je li bio u Hrvatskoj?
''Nije, ali trebao bi doći uskoro. Već me par puta pitao za Hrvatsku i gdje otići, tako da nadam se da će doći.''
Navijači Dinama trebaju biti dio kluba
Posebno razdoblje u vašoj karijeri ono prvo seniorsko u Dinamu. Je li postoji opcija da se jednog dana vratite u Dinamo kao igrač i da tamo zaključite karijeru?
''Prvo da odradim ovaj ugovor ovdje još dvije i pol godine. Ne znam što ću poslije, vidjet ćemo. Da li će me vući nazad ili ću se osjećati dovoljno dobro za još jednu-dvije sezone maksimalno. Vidjet ćemo.''
Je li bilo nekih kontakta proteklih godina i je li bilo nečega u ono vrijeme kada su igrači iz Rusije imali pravo otići iz Rusije?
''Pa je, iskreno bilo je, prošle godine još, ali nije bila situacija. Jednostavno, nije bilo samo tako lako otići. To je bila poanta svega.''
Da je bilo jednostavnije, bi li se vratili tada?
''Mislim sad, bilo je i drugih opcija, za neke druge klubove tako da bi opet možda prije prihvatio negdje veći… Ne mogu reći veći klub, ali možda neko novije ili staro iskustvo, vratiti se u Premierligu ili Francusku, definitivno je jača Francuska ili Engleska nego HNL.''
Ovih dana u Dinamu traje borba za prevlast u klubu, kako gledate iz Francuske na to, je li vam teško kao dinamovcu, jer tu svašta izlazi van i klub prolazi kroz zaista turbulentno razdoblje?
''Žao mi je to gledati i čuti, jer Dinamo zaslužuje mir. Kroz sve godine što su napravili, prvenstva osvojili, zaslužuju mir, a ne da se sad napravi cirkus i šou oko toga. Neće biti dobro ni za klub, jer sve to igrači osjete. I naravno navijači će biti nezadovoljniji. Ja se nadam da će se to uskoro raščistiti, da će doći sve na svoje. Najbitnije da je klub na pravom mjestu, pravom putu, to je fokus na Ligu prvaka i gaziti, kako bi rekli.''
U kojem smjeru klub treba ići, treba li se više otvoriti prema navijačima što nije bio slučaj proteklih godina? A koji sada pokušavaju dobiti veći značaj u klubu.
''Navijači jesu dio kluba i trebaju biti dio kluba. Definitivno smatram da se mora i njih nešto pitati. Jer ne mogu biti samo tako odsječeni.''
Slijedi vam još nekoliko igračkih godina, nećemo vas umiroviti, ali moram vas pitati. Što nakon toga, imate li ideju? Jednom ste rekli da se s 25 niste mogli zamisliti kao trener, da s 33 o tome razmišljate? Vidite li se kao trener, sportski direktor, vidite li se u nogometu uopće?
''Definitivno se vidim u nogometu, iz raznih razloga. Imam dovoljno iskustva, vidio sam, prošao kroz sve i svašta. Znam što znači biti igrač, znam što znači kad te se osudi, znam što znači kad te se ne cijeni, znam što znači biti na vrhunskom nivou. Taktike i svega. Ne znam da li ću biti trener ili nešto, ali bit ću sigurno u nogometu.''
Dejane, za kraj, vjerujem u ime mnogih čestitke na svemu što ste napravili za hrvatsku reprezentaciju. Hvala na odvojenom vremenu za Dnevnik Nove TV i sretno dalje.
''Hvala puno, hvala. Meni je isto bilo drago razgovarati, nadam se da će me vaši gledatelji još bolje upoznati. Tako da, sve otvorenog srca rečeno. ''
