Mateo Kovačić, 17-godišnji Dinamov dragulj, svakom novom utakmicom u dresu 'modrih' sve više stilom igre podsjeća na Roberta Prosinečkog – nogometaša koji je velik dio karijere nosio upravo dres s brojem 8 koji u Dinamu nosi i Mateo.
No, ne bismo pogriješili i da smo Kovačića usporedili sa Zvonimirom Bobanom koji je također bio igrač poteza i na čiji stil igre također itekako podsjeća Kovačić…
Odličan pregled igre, driblinzi u mjestu kojima ‘lomi kičmu protivnika’ ili savršeni slobodni udarci koji bacaju u očaj golmane samo su dio repertoara koji smo ove sezone vidjeli od Kovačića.
Sve ljubitelje ZG nogometa, koji Dinamo prate godinama i uživo su gledali kako se sredinom 80-ih godina razvija Robert Prosinečki, zasigurno kao i autora ovih redaka novi Dinamov dragulj Kovačić jako podsjeća na ‘Žutog’.
Odličan pregled igre, driblinzi u mjestu kojima ‘lomi kičmu protivnika’ ili savršeni slobodni udarci koji bacaju u očaj golmane samo su dio repertoara koji smo ove sezone vidjeli od Kovačića
Slično kao i Kovačić, Prosinečki je kao 17-godišnjak dobio priliku pokazati što zna te će u povijesti ostati zapisana utakmica protiv sarajevskog Željezničara odigrana 2. studenoga 1986. godine. U Maksimiru je tadašnji ‘wunderkind’ Prosinečki postigao svoj prvi službeni prvi gol za 'modre' za vodstvo 1:0, a utakmica je završila 2:1 za Dinamo (drugi gol dao je Malbaša). Zagrebačka publika već nakon prvog driblinga 'Žutog' znala je kako je rođena nova zvijezda. Kada je Prosinečki zabio lijepi gol u donji lijevi kut golmana 'Želje' svima koji smo bili na tribinama bilo je jasno kako je postao ljubimac publike.
„Kakav igrač!“ ili „Mali je čudo“ samo su neki od komentara koji su mi se tada kao klincu urezali u pamćenje… A nedugo nakon toga uslijedio je – šok! Trener Dinama je, kao što je poznato, tada bio Miroslav Ćiro Blažević koji genijalnom tinejdžeru Prosinečkom nije dao priliku kakvu zaslužuje. S tek dva službena nastupa u dresu Dinama nezadovoljni Prosinečki, uz asistenciju oca Đure, odlazi u beogradsku Crvenu zvezdu u kojoj je od 1987. do 1991. osvojio sve što se moglo uključujući i titulu Prvaka Europe. Tako je Prosinečki ni kriv ni dužan postao idol navijača Crvene zvezde, a Ćiro je tek puno godina kasnije priznao 'svoju veliku pogrešku'.
Dodajmo tome kako je Prosinečki u ljeto 1987. odveo juniorsku reprezentaciju Jugoslavije do titule prvaka svijeta (uz rame Bobanu!) te kako je proglašen za 'Najboljeg igrača turnira'. Već tada je bilo jasno kako je Blažević napravio najveću pogrešku u svojoj karijeri jer uz genijalca Zvonimira Bobana – koji je u to vrijeme postao jedan od najboljih igrača Dinama - Prosinečki bi potpuno 'zapalio' Maksimir. Zbog njih bi na svaku utakmicu Dinama došlo iz utakmice u utakmicu sve više navijača, a ne treba niti spominjati kako bi takav Dinamo uzeo i koju titulu bivše države te vjerojatno ostavio dubok trag u Europi…
Povratak Prosinečkog u Zagreb 1997. - kada je Dinamo odveo u Ligu prvaka - samo je bio 'dio vraćanja dugova navijačima'. Tada je iza sebe već imao na stotine odigranih utakmica u momčadima kao što su Real Madrid , Oviedo, Sevilla ili Barcelona i mogao je birati klub u kojem će nastaviti karijeru.
No, kako se ne bismo previše vraćali u povijest sada samo bogu i genijalnosti Zdravka Mamića, koji je vjerovao svojim skautima, možemo zahvaliti što u Dinamu igra Mateo Kovačić, talent kakav se rijetko viđa i koji bi – ako nastavi napredovati ovim tempom – vrlo lako mogao napraviti bolju karijeru od Prosinečkog i Bobana zajedno. Njegov uvjerljiv i zreo nastup u Ligi prvaka protiv velikog Real Madrida - s Ronaldom, Ozilom, Xabijem, Benzemom i ostalima - bio je dovoljan da se bogati klubovi, koji već godinama prate Kovačića, krenu u bespoštednu borbu za Kovačića.
Kovačić je igrač bez kojeg najjača A reprezentacija Hrvatske - koja lovi plasman na Euro 2012. - vrlo brzo neće biti zamisliva
Nekoliko dana kasnije protiv Varaždina Kovačića je s nekoliko genijalnih poteza – od kojih su asistencija za gol Beqiraja te slobodni udarac posebna priča – potvrdio klasu. I potvrdio je ono o čemu se po Zagrebu počelo govoriti: "Idem u Maksimir kako bih uživao u genijalnosti Kovačića!"
Ili rečenice tipa: "Kakav igrač, kakav genijalac. Ovakvog talenta nemaju ni Barcelona ni Real!" Zaista ga je užitak gledati...
I stoga je upravo Kovačić najveća Mamićeva pobjeda ove sezone, veća i od plasmana Dinama u Ligu prvaka jer će svojim nastupima vratiti u Maksimir publiku koja je odavno digla ruke od Dinama. Publiku koja od dana kada su u Dinamu stasali tinejdžeri kao Prosinečki i Boban nije imala takvog genijalca. I što je najvažnije, za Kovačića nema straha da će pobjeći nezadovoljan jer je 'rođen da postane zvijezda', a uz to je skroman i ne zamara se zanimanjem bogatih klubova za njega.
Od milijunskih ponuda klubova kao što su Real, Barcelona, Manchester United, Arsenal i drugi - koje će sljedećih mjeseci i godina dolaziti u Maksimir za Kovačića - braći Mamić će se vjerojatno zavrtjeti u glavi. No to su već slatke brige...
Kao što slatke brige oko sastavljanja momčadi ima i trener Kruno Jurčić. S jedne strane ne želi 'maloga gurnuti u vatru da ne izgori prerano', a s druge strane – obzirom da je godinama igrao zajedno uz Prosinečkog i Bobana - itekako je svjestan kako je Kovačić još genijalni igrač!
Igrač bez kojeg najjača A reprezentacija Hrvatske - koja lovi plasman na Euro 2012. - vrlo brzo neće biti zamisliva i igrač zbog kojeg su svi koji vole nogomet, BBB-i, umirovljenici, moji prijatelji, otac, poznanici ponovno... i tko zna tko još počeli pohoditi Maksimir. I stoga je dovođenje Kovačića iz Austrije najbolji Dinamov potez u 'Mamićevoj eri'.
