Ivan Lendrić, mladi nogometaš Hajduka, prošlu je sezonu proveo na posudbi u Zrinjskom gdje je sa 16 prvenstvenih pogodaka bio najbolji strijelac prve lige BiH. No povratak u Hajduk donio mu je klupu. Ispred njega su Ante Vukušić i pojačanje iz Crne Gore Ivan Vuković, koji je mnoge oduševio. On se mora boriti za ulaske u drugom dijelu utakmice s Ahmadom Sharbinijem.
Lendrić ima 20 godina i on ne želi biti treći napadač Hajduka. Sezona je tek počela i on već vidi da neće dobiti šansu. Smeta mu što nije u prvoj momčadi.
''Trenutačno nisam u prvom planu i to mi smeta. Volim Hajduk i želio bih igrati u Splitu, ali ako neću dobivati priliku, bolje je da napustim klub. Prošle godine zabio sam više golova nego bilo tko u Hajduku i čudi me da imam tako loš status. Ali to je u Hajduku tako...'', kaže Solinjanin.
Često se spominje njegov odlazak s Poljuda, a navodno je zainteresirana Braga.
''Ja znam da je ponuda stigla i otišao bih. Tim više što portugalski klub nema mnogo napadača. Realno, radije bih sjedio na klupi Brage, koja je igrala finale Europske lige, nego Hajduka.''
I to je danas surova realnost. Prije samo desetak godina djetetu Hajduka ne bi palo na pamet takvo što reći, no danas je druga priča. Traži se uspjeh i zarada preko noći, često od strane nestrpljivih roditelja koji se nadaju da bi ih njihovo dijete moglo poslati u prijevremenu 'mirovinu'.
Nema tu ništa loše, svatko ima pravo na takvo razmišljanje, no malo je onih koji će reći da bi radije čekali priliku u voljenom klubu s klupe, u dugoj sezoni u kojoj se još svašta može dogoditi.
S druge strane, ako Balakov stvarno ne računa na mladića bilo bi fer da ga se pusti da ode.
Mišljenja su ovdje uvijek podijeljena – jedni smatraju da svatko ima pravo tražiti sreću i novac gdje želi, dok drugi u nevjerici gledaju kako klupska odanost u modernom nogometu ne znači puno...
