Takav bi trebao biti i predstojeći derbi koji će se odigrati, prema vijestima koje stižu iz Splita, na gotovo rasprodanom Poljudu. Iako su sami Hrvati možda i najveći kritičari domaćeg nogometa, zlobnici bi rekli zato što ga najbolje poznaju, iako je hrvatski 'klasiko' daleko od kvalitete i posjećenosti u odnosu na minule dekade, u svijetu ipak još uvijek uživa popriličnu slavu.
Svjedoci smo da na raznoraznim inozemnim portalima hrvatski derbi kotira vrlo, vrlo visoko. Neki ga, kao recimo poznati Bleacher Report, svrstavaju među najintrigantnije zbog povijesti, navijačke strasti i naboja te općenito značenja u društvu. Međutim, posljednjih godina mit o velikom derbiju održavaju ponajviše, neki će reći isključivo, utakmice koje se igraju u Splitu. Dok se u Maksimiru godinama na derbiju skupljaju malo veće „grupice znatiželjnih građana“, Poljud u pravilu biva dobrano popunjen, ponekad i rasprodan. To je jedan od najvećih misterija hrvatskog nogometa, i to ne samo za nekog neupućenog stranca, već i za većinu hrvatskih građana.
Dinamo osvaja prvenstva, igra Ligu prvaka, odgaja odlične igrače, a stadion mu zjapi prazan bez obzira tko na njemu gostuje (iznimka je samo Real, a vjerojatno bi Maksimir napunila i Barcelona, a svi ostali jako teško), dok Hajduk grca u ogromnim problemima, svako malo prijeti mu stečaj, do titule ne može ni pod razno, ali na svojem hramu nogometa još uvijek okuplja tridesetak tisuća navijača na svakoj malo većoj utakmici.
Nije lako pronaći odgovor na pitanje zbog čega je to tako? Bezgranična ljubav Hajdukovih navijača prema „bijeloj“ boji opjevana je mnogo puta, ali zar Dinamovi navijači desetljećima nisu iskazivali sličnu strast prema „modroj“ boji? Zbog čega je ta strast nestala? Da skupite deset Hrvata, teško bi se barem petorica složili oko ovog pitanja, a možda bi čak svi imali različito mišljenje. Vjerojatno zbog toga što je geneza Dinamovog problema poprilično duboka i ne počinje od točno određenog datuma.
Neki će reći da je Dinamo učinio prvenstvo nezanimljivim stalnim osvajanjem naslova prvaka, drugi da je krivo sadašnje rukovodstvo Dinama na čelu sa Zdravkom Mamićem koji je zaratio s najvjernijim navijačima, no koliko nas pamćenje služili, Mamić je u ratu s BBB-ima tek u posljednje dvije-tri godine, a ni nekoliko godina prije toga, da se ne vraćamo u dalju prošlost, situacija nije bila baš bajna po pitanju popunjenosti stadiona.
Treći će reći da je erozija počela kada je politika umiješala svoje prste, ali pitamo se kada se to politika nije vrtjela oko Maksimira? Četvrti će reći da su Dinamovi navijači navikli, skoro pa sadomazohistički, „uživati“ u patnji i buntu prema režimu, a kad je stigla hrvatska država, odjednom su „modri“ postali sve ono što su prezirali kod beogradskih klubova, posebice Crvene zvezde, u bivšoj državi.
Dinamo je, reći će neki, postao „državni klub“ na ovaj ili onaj način, a „modri“ puk teško se na to može priviknuti jer je godinama umirao za "pravicu", a sada "umire u tuzi". Dalja povijest Dinama uglavnom je „natopljena suzama“, jedan naslov u posljednje 33 godine bivše države i danas se slavi kao neko iznimno dostignuće, što potvrđuje prethodnu tezu. Možda su u pravu oni koji kažu da su Dinamovi navijači po svome habitusu „kontraši“ pa čekaju dane kada će u startu prvenstva znati da ne mogu do naslova, ali će iz revolta puniti stadion i liječiti frustracije.
Do tada će Dinamo osvajati prvenstva bez većih problema, jer, budimo realni, ovakav Hajduk kakav je danas ne može ozbiljnije zaprijetiti Dinamu, ali još uvijek ga može pobijediti na Poljudu. Iako su zadnjih godina redovito imali za jednu, dvije ili čak tri klase bolju momčad i općenito bolju financijsku i inu situaciju u klubu, „modri“ od listopada 2007. nisu slavili u Splitu. I to je svojevrstan fenomen. Zašto „modri lavovi“ na Poljudu postaju „pilići“? Ako se složimo da nije u pitanju manjak kvalitete u odnosu na momčad(i) Hajduka, što teško tko može pobiti, ostaje da se zapitamo je li u pitanju nedostatak hrabrosti, karaktera ili nečeg trećeg? Neki će reći da hajdukovci u derbiju liječe frustracije, a dinamovci čuvaju noge, jer znaju da će ionako osvojiti naslov.
U Hajduku cinično kažu da bi razlog mogao biti taj što nisu navikli igrati pred punim stadionom, što nas opet vraća na početak teksta. „Modri“ pomalo smiješno uzvraćaju da to nije problem, jer su, eto, „okusili“ pune stadione u Ligi prvaka. Neki cinik bi dodao da to što su „okusili“ ne znači da su i navikli. Rezultati nikad ne lažu. „Modri“ gube u Ligi prvaka i rijetko pobjeđuju u Splitu. Istina, Hajduk još rjeđe pobjeđuje u Maksimiru, ali to se i očekuje, jer „bijeli“ već odavno nisu favoriti u derbijima, prije bi se reklo da su autsajderi. Ako su „modri“ sazrjeli kao momčad, morali bi konačno slaviti na Poljudu. Time bi dokazali da su karakterno napredovali.
Teško da bi poraz zakomplicirao prvenstvo, to je gotovo nemoguća misija, ali bio bi znak „modrim“ fanovima da se nemaju čemu nadati u novoj Ligi prvaka, dok bi Split, Dalmaciju i onaj dio Hrvatske koji „druka za bijelu boju“ ponovno zahvatila velika euforija. „Bijeli“ bi se ponadali da mogu do naslova prvaka. Ako ništa drugo, barem zakratko bi prvenstvo postalo zanimljivije. A možda bude po onoj staroj, tresla se brda, rodio se remi.
Tekstualni prijenos utakmice Hajduka - Dinamo pratite na GOL.hr ove srijede od 19 sati!
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
