"Kiš, Kiš, Kiš!" Orilo se Poljudom 3. studenog prezime mladića od kojeg se očekuje da bude udarna puna Hajdukove mladosti koja nosi splitski ponos u ovim bremenitim vremenima.
Ulazak u igru i gol Zadru samo su zaokružili tjedan nakon kojeg će Tomislav Kiš postati predmet obožavanja Hajdukovih navijača, a sve to nakon pet golova, asistencije i izborenog penala u kvalifikacijskom dvoboju protiv juniora Azerbejdžana. Kiš je tek na početku i njemu pravo dokazivanje tek slijedi, ali čitava priča neodoljivo podsjeća na onu s Bernardom Vukasom.
S Hajdukovim wonderkidom razgovarali smo nakon trijumfa Bijelih u Kranjčevićevoj.
Već si postao rutiner u davanju intervjua?
"Pa je stvarno, ali nije mi to problem. Obaveze su obaveze."
Koliko ti se promijenio život od one petarde Azerbejdžanu?
"Meni kao meni nije puno, sve ostaje isto, to mi je samo motiv za dalje. Ali, što se tiče ostalih, posebno novinara, dosta se promijenilo. Svi me zovu..."
Idemo se vratiti nekoliko godina unatrag. Kako su izgledali tvoji nogometni počeci?
"Brat je prvi počeo trenirati nogomet, ja sam bio još mali, imao sam pet-šest godina. Tata nas je vozio pa bi išao s njim. Bio je jedan trener Mato koji mi je uvijek govorio 'ti ćeš mali biti igrač'. Kad sam konačno počeo trenirati, bilo je to s tri godine starijima. Onda sam otišao u Dubravu i tamo se zadržao tri godine, u dobroj generaciji koja je uvijek pobjeđivala Dinama. Nakon toga je stigao poziv iz Dinama, gdje sam također ostao tri godine, poslije čega sam otišao u Sesvete."
Nakon tri godine u Dinamu, kako ti je pao rastanak?
"Kad sam išao iz Dinama, nije me više toliko privlačio. Nekako su mi se makli od srca, tri godine sam izgubio uzalud. Sad sam došao u Hajduk, to je moj klub, svim srcem sam u njemu. Obitelj i prijatelji mi daju veliku podršku, svi su uz mene."
U Split si došao sa 17 godina. Je li faza privikavanja prošla ili još uvijek traje? Kako su reagirali roditelji nakon ponude Hajduka?
"Stvarno je teško u tako mladoj dobi otići od kuće i znati da ti svi prijatelji i obitelj ostaju u Zagrebu. Ali ja sam čvrst u glavi, vrlo brzo sam se prilagodio i sad uopće nemam nikakvih problema. Svakom roditelju je teško rastati se sa svojim djetetom, bilo je i plakanja i svega, ali zadovoljni smo i ja i oni kako se sve odvilo."
Ugovor te veže do ljeta 2016. Kako vidiš svoju budućnost u Hajduku?
"Mislim se u Hajduku zadržati, zašto ne? Klub mi je puno pomogao, uvijek ću mu biti zahvalan. Ako Bog da pa jednog dana odem van, uvijek će mi cilj biti vratiti se i u Hajduku završiti karijeru. Ti ljudi kako su me prihvatili, zahvalan sam im od srca."
Navijači te doslovce obožavaju. Kako objašnjavaš tu zaluđenost?
"Navijači su odlični, svaku utakmicu su tu uz nas. Kad se samo sjetim Milana, to nikad neću zaboraviti. Bili su gore na vrhu, cijeli stadion je orio od njih. Dobro su me prihvatili, mislim da sam im vratio na najbolji mogući način, ali to nije ništa. Nadam se da ću im se u budućnosti zahvaliti još više."
S obzirom na brojne talente koji su u Hajduku stagnirali ili nisu napravili željeni iskorak, je li te strah da bi se tako nešto i tebi moglo dogoditi?
"Nije me strah, mislim da vrijedim. Vjerujem u sebe, svaku utakmicu i trening dajem sve od sebe. Rad se uvijek isplati i uopće ne sumnjam u sebe."
Kakav je Tomislav Kiš izvan terena?
"Nisam tip osobe koji će sjediti doma i buljiti u televizor, laptop i slične gluposti. Volim izaći s prijateljima prošetati, otići u kino, dobar film pogledati."
Imaš li nekakav hobi?
"Ne, postoji nekoliko stvari koje volim."
Što je djevojkama?
"Imam curu, zauzet sam."
Idemo par brzopoteznih... Najdraži klub?
"Barcelona."
Najdraži igrač?
"Fernando Torres."
Messi ili Ronaldo?
"Messi."
Špica ili Riva?
"Riva."
Trenutno najbolji igrač Hajduka?
"Stvarno je cijela ekipa dobra, ne bih htio nikog posebno izdvajati."
Gdje bi volio otići nakon Hajduka?
"U Španjolsku."
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
