A onda su se u toj već ustaljenoj jednadžbi počele pojavljivati neke nepoznanice. Ne, to nije start na Sulejmaniju – svatko tko se iole razumije u nogomet iste je sekunde u toj 80. minuti na Marakani znao korijene tog, doduše, priličnog grubog starta.
Joe je to morao učiniti. I to bi svaki branič u onoj situaciji morao napraviti. Šimunić nije prljavo ušao u srpskog reprezentativca. Tu nije bilo ulaska u gležanj, nije bilo „škara“ koje bi odale zlobnu namjeru. Šimunić je oštrim zaradio isključenje. Dokaz je i činjenica da iz Srbije nisu stizale vijesti o ozljedi Sulejmanija.
No, ono što je svakako iskočilo iz uobičajenog ponašanja Josipa Šimunića, svakako jest verbalni napad (24. rujan) na novinara koji je obavljao svoju dužnost: obavijestio javnost kako Dinamovog kapetana neće biti na gostovanju kod Zadra. I to zbog toga što se ženi!
Radi se o klasičnom navođenju činjenica (kao bi se navelo da je Šimuniće, primjerice, ozlijeđen), a ne o zadiranju u privatnu sferu.
Šimunić je žestoko prijetio putem telefonskih valova, pokazao zavidan repertoar psovki i obećavao „transportiranje u bolnicu.“
Svega dva dana ranije, Šimunić je na gostovanju u Osijeku zaradio žuti karton (a mogao je to biti i onaj crvene boje) nakon prekršaja u 75. minuti na 19-godišnjem napadaču Osijeka, Marka Dugandžića. Ponovno oštar prekršaj, ali ponovno s jasnom idejom da se protivnika zaustavi, ali ne i ozljedi.
Dugandžić je, baš poput Sulejmanija, prošao bez ozljede. Radi li se o sreći ili dovoljnom Šimunićevom iskustvu koji zna kako stati na kraj opasnom napadu suparnika bez ozljeđivanja protivnika? Procijenite sami.
No, ono što je uslijedilo nakon pokazivanja žutog kartona (i Šimunićeve isprike Dugandžiću i sucu) bilo je još važnije: Šimunić se žestoko proderao na Duju Čopa, kolegu koji je mlitavo i neoprezno izgubio loptu na centru (nakon čega se, umjesto da se odmah pokuša vratiti loptu, raspravljao sa sucem)svega nekoliko sekundi prije se već spomenuti Dugandžić sjurio na posljednju Dinamovu obrani i modrog kapetana.
Glavno pitanje je ipak: zbog čega je Šimunić toliko nervozan?
Svi koji su imali prilike uživo pratiti Dinamov jučerašnji Kup posjet u Suhopolju, mogli su i u takvoj „low-stress“ utakmici u nekoliko navrata uočiti kapetanovo nezadovoljstvo na terenu. Šimunić, očito, sve teže podnosi nonšalantnost nekih od suigrača.
''Neki od nas ne daju sve od sebe, ne trče u defenzivi'', zavapio je tiho nakon zagrebačkog poraza od bečke Austrije, da bi isti poziv u pomoć, samo sa sve pojačanijim tonom, „zatrubio“ i nakon Hajduka, te Černomoreca.
Profesionalac kao Šimunić, koji je u karijeri sve postigao napornim radom, jednostavno (a, ovo ni u kojem slučaju ne navodimo kao opravdanja za bilo što) nije navikao na bilo kakav oblik neprofesionalnosti.
A javna je tajna kako u tome prednjače glavna 'modra' napadačka linija. Odnosno oni u veznoj liniji koji su zaduženi za kreaciju. Ne radi se, naravno, o svima. Ali svima je jasno kako Šimuniću, Sammir, nikada nije sjeo. A ni njegov prolongirani plavokosi nasljednik.
Svi simptomi upućuju na bolest. Ali, ne Josipa Šimunića. Već cijele Dinamove svlačionice i klupske atmosfere. Poraz u tri najvažnije utakmice u uvodnom djelu sezone (Austria Beč, Hajduk i Černomorec) izazvali su tektonske poremećaje u Maksimiru. A „puknuo“ je, dojma smo, onaj koji je oduvijek širio pozitivu.
I ne bi Šimunić bio prvi čovjek koji je, uslijed teških i stresnih situacija, reagirao baš u onoj situaciji kada i prema kome, agresija nije bila odgovor. Kada bi modri kapetan svoju „šimuniciju“ usmjerio prema onima koji ga doista čine nervoznim, čini nam se kako bi se i nad tmurnim Maksimirom opet mogao probiti i koji tračak sunca…
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
