„Modri“ su u infarktnoj završnici protiv bugarskog Ludogoreca spasili sezonu. Barem zasad. Da su Bugari izdržali, Dinamo bi se već u srpnju oprostio od Europe. Popravnog ispita ne bi bilo. Kako je pred utakmicu kazao izvršni predsjednik Dinama Zdravko Mamić, takav scenarij bi na Maksimiru izazvao potres kataklizmičkih razmjera.
Sigurno je da bi se krenulo u potragu za novim trenerom, a najvjerojatnije bi uslijedila i rasprodaja najvrjednijih eksponata u „modroj“ svlačionici. Rat između najekstremnijih navijača i vodstva kluba dosegnuo bi točku usijanja. No, ni ovako se situacija u tom pogledu nije u bitnom izmijenila. Kataklizma još uvijek nije sasvim izbjegnuta, a tko zna do kada će trajati „Intifada“ Bad Blue Boysa i što nas sve očekuje u narednim danima i tjednima. Otvoreni rat se nastavlja, pitanje je samo tko će na kraju odnijeti pobjedu.
Kako god, „Lucky Ante“ i njegovi „modri lavovi“ skupa jašu i dalje. U ovom trenutku put do Lige prvaka čini se potpuno otvorenim, barem kada se pogledaju imena potencijalnih suparnika. Dinamo u sljedećem kolu očekuje dvoboj s moldavskim Sheriffom, koji je prema svim procjenama lošija momčad od Ludgoreca. Ako Dinamo uspješno apsolvira Sheriff, a to neće biti nimalo lako ne bude li popravio formu, makar će neki reći da mu forma i ne treba dok ga ovako prati sreća, u playoffu će biti nositelj i time će izbjeći najteže suparnike.
Čačić, dakle, ima životnu priliku odvesti svoju momčad u najelitnije klupsko natjecanje i upisati svoje ime u klupske anale. Praktički je do jučer pratio nogometne utakmice u ulozi običnog kibica, a već sutra bi mogao odmjeravati snage s najboljim svjetskim trenerima. Karta ga ide kao niti jednog trenera Dinama prije njega, a sumnjamo da će i poslije njega netko imati toliko sreće. Neće se to tako brzo dogoditi. Kada nekoga tako krene, onda ga zna ići do kraja. Uvjerili smo se u to bezbroj puta. Naravno, ako pod krajem podrazumijevamo plasman u Ligu prvaka. Više od toga ipak nije moguće. Čak niti s takvim srećkovićem na klupi. Ali, sreća prati hrabre i treba je znati isprovocirati. Međutim, jasno je da se Čačić i njegovi puleni ne mogu osloniti samo na sreću i hrabrost. Da bi na kraju pobrali vrhnje, morat će nešto i odigrati. Već sljedećeg tjedna u Tirsapolu imat će priliku dokazati kako su loše partije protiv Ludogoreca samo slučajnost. Motiva im ne bi trebalo nedostajati. Osim novinarskih kritika, pokrenuti bi ih trebao i "miris novčanica".
Dinamo je od prošlosezonskog nastupa u Ligi prvaka spremio u svoju kasu između osam i devet milijune eura. To što je ostvario najlošiji rezultat u povijesti tog elitnog natjecanja ionako je u drugom planu. Slična financijska injekcija dobro bi došla u ovim kriznim vremenima. Štoviše, neki kažu da bi to bio spas u zadnji čas, jer je navodno financijska situacija više nego dramatična. Ugovorne rate kasne već mjesecima, a igrači su po tom pitanju sve nestrpljiviji. Kako lukrativnih transfera u zadnje vrijeme ima sve manje, a nema naznaka ni da će ih biti u skoro vrijeme, čini se da je jedini način da dođu do svojeg novca plasman u Ligu prvaka.
Međutim, igrači gruntaju kako im je to obećano i prošle sezone, ali love opet nije bilo. Imaju neke argumente, ali ne možemo reći da smo previše zabrinuti za egzistenciju „modrih primadona“. Traže uredne isplate, a igraju kao umirovljenici. Uostalom, plaće primaju redovito, a svi znamo da one nisu baš male i da od njih mogu sasvim lijepo živjeti. I to najblaže rečeno. Bolje bi im bilo da misle kako da igrom i rezultatom prebace lopticu na Mamića. Time će ga natjerati da ih isplati i usput možda privuku pažnju potencijalnih kupaca. Od durenja ionako nema koristi. Tako svi na kraju gube.
