Izvršni dopredsjednik Dinama Zdravko Mamić može mirno spavati. Dinamo je trijumfom u derbiju zakapario titulu prvaka Hrvatske, ali za Mamića je možda još važnije što se ponovno pokazalo kako su Dinamo i Hajduk miljama udaljeni jedan od drugog u smislu kvalitete momčadi.
Tri vijesti o kojima se priča
>> FOTO: Odlični Dinamo nakon tri godine pobijedio Hajduk i riješio prvenstvo!
>> Vaha: Prvi put je netko došao igrati nogomet na Maksimir
>> On budala?: Vaha zbog Vrsaljka izgubio živce!
Nakon dugo vremena i gledatelji su mogli uživati u derbiju. Igralo se otvoreno i bez grubosti, a u takvoj igri Hajduk jednostavno ne može parirati Dinamu.
Dišpet nije dovoljan
Hajduk je stigao u Zagreb s namjerom da pobijedi, ali puko zalaganje i dišpet nisu dovoljni da bi slavio na Maksimiru. Goran Vučević izveo je na maksimirski travnjak prilično ofenzivnu postavu s dvije klasične špice: Ahmadom Sharbinijem i Antom Vukušićem. S druge strane, Vahid Halilhodžić ponovno je sve iznenadio uvođenjem u udarnu momčad Pedra Moralesa. Podsjećamo da je Čileanac u Vinkovcima ostao sjediti na tribinama.
Iznenadio je Vaha i sa Arijanom Ademijom, koji se, također, u posljednje vrijeme nije naigrao, no, eto, u derbiju sezone upao je u prvi sastav „modrih“. Iako se pretpostavljalo prije utakmice da bi Vaha mogao postaviti malo zatvoreniju varijantu, jer je Dinamu sasvim odgovarao remi zbog pet bodova prednosti na ljestvici, „modri“ su od prve minute krenuli po pogodak.
Hajduk je u prvih desetak minuta teško izlazio preko svoje polovice, a Dinamo je preko Beqiraja i Sammira već u ranoj fazi utakmice mogao povesti. U tim trenucima zorno se mogla vidjeti razlika u kvaliteti između „modrih“ i „bijelih“. Sve do pogotka Badelja Dinamo je konstantno prijetio, gol je visio u zraku. Jedino u čemu je Hajduk dominirao bili su njegovi navijači. Na južnoj tribini maksimirskog stadiona okupilo se više od 3000 „torcidaša“.
Pjesma Torcide dominirala Maksimirom
Kako BBB-a već odavno nema na Dinamovima utakmicama, očekivalo se da će Hajduk imati glasniju potporu navijača, ali malo tko je očekivao da će u trenutku dok Dinamo ima prednost na terenu Maksimirom dominirati pjesma Torcide. Ne pamtimo da se takvo što dogodilo u povijesti susreta dva najveća hrvatska kluba na stadionu Dinama. Torcida je zanijemila samo u trenutku kada je Oremuš promašio prazna Kelavina vrata s tridesetak metara udaljenosti.
I Hajduk ima svoga Sivonjića
Bio je to promašaj koji se može usporediti s onim čuvenim potezom Ilije Sivonjića protiv Cibalije. Oremuš je smirio loptu na nekih 25-30 metara od gola Dinama, pogledao gdje se nalazi Kelava, nije bio na vratima, uputio je prizeman udarac, i promašio. Nevjerojatno!
Hajduk u prvih 45 minuta igre nije uputio udarac u okvir vrata Dinama, no mogao je postići pogodak da je Oremuš bio prisebniji. No, remi na poluvremenu ne bi bila realna slika ono što se događalo na travnjaku.
Dinamo je ipak bio puno bolji. Hajduk je opasnije zaprijetio Kelavi tek u drugom poluvremenu, mogao je postići i pogodak, ali i primiti barem četiri-pet komada. Dinamova vezna linija na čelu sa Sammirom, Badeljom, Moralesom, Ademijem i Tomečakom pravila je razliku na terenu. Sammir je odigrao utakmicu na prilično visokoj razini. Vidi se da mu još uvijek nedostaje svježine, ali u nekoliko navrata podsjetio je na izdanja iz jesenskog dijela sezone.
Ivan Tomečak igrač utakmice
Dinamo sa Sammirom i bez njega jednostavno nije ista momčad. Odličnu partiju odigrao je i Milan Badelj. Otvorio je Hajduk pogotkom, razigravao je svoje suigrače, bilo ga je po cijelom terenu. No, igrač utakmice, prema našem mišljenju, bio je Ivan Tomečak. Neumoljivo je probijao po desnoj strani sporu obranu Hajduka, upošljavao je svoje igrače kvalitetnim centaršutovima, a stigao je i zatvarati prostor u obrani. Kod drugog Dinamovog pogotka, koji je pao nakon sjajne akcije, Tomečak je u punom sprintu, kao nekoć Igor Cvitanović, centrirao točno na glavu nadirućeg Begiraja, kojem nije bilo teško pospremiti loptu u mrežu Subašića.
Takav centaršut rijetko se može vidjeti na travnjacima Prve HNL. Nastavi li Tomečak sa sličnim partijama, uskoro bi mogao pokucati na vrata hrvatske reprezentacije. Jedina zamjerka „modrima“ u ovoj utakmici jest loša realizacija. Dinamo je trebao pobijediti s većom razlikom, a ne dopuštati Hajduku da se vrati u utakmicu s nekim zalutalim metkom.
Splićani su tijekom utakmice uglavnom bili nemoćni. Pred kraj susreta Hajduk je stvorio neke šanse, mogao je postići pogodak, no ne bi time u mnogome popravio dojam koji su njegovi igrači ostavili na ovoj utakmici. Odlaskom Senijada Ibričića Hajduk je izgubio igrača s idejom u sredini terena. Mladi Trebotić možda će jednog dana biti „pravi igrač“, no za sada to još uvijek nije. Hajduk jednostavno nema igru, a nema niti igrače koji bi tu igru stvorili i uspješno konkurirali Dinamu.
Poklepović lukaviji od Vučevića
Ako se to već odavno zna, postavlja se pitanje zbog čega se onda Vučević odlučio na otvoreni gard u Maksimiru? Prisjetili smo se izjave Stanka Poklepovića nakon prošlosezonskog derbija u Zagrebu koji je završio bez pogodaka. Novinari su Poklepoviću zamjerili na previše zatvorenoj igri Hajduka, a on je odgovorio: „Da smo igrali otvoreno, dobili bismo pet komada. Što biste onda rekli?“ Stari lisac ipak je bio lukaviji od perspektivnog, ali još uvijek "zelenog" Vučevića.
