Nitko nije iznenađen rezultatom, a ni igrom koju smo mogli vidjeti na terenu. Parižani su odigrali točno koliko im je trebalo za sigurnu pobjedu. Ni manje ni više. Da je trebalo više, vjerojatno bi stisnuli gas i utrpali još koji gol. A i Ibra bi se manje zezao. Dinamo se borio, daleko od toga da se osramotio, ali nismo vidjeli neki veliki napredak u odnosu na prijašnje dvije utakmice.
Tri vijesti o kojima se priča
>> PSG nastavio Dinamovu agoniju u Ligi prvaka!
>> Čačić odgovorio Zoranu Mamiću i osvrnuo se na slabu posjetu
>> Maksimir opet prazan, Francuzi se čude: Pa Ibra puni stadione
Sve je otprilike isto kao i protiv Porta i Dinamo Kijeva. Još nekako u sredini terena, nikako pred suparničkim vratima. Iste su i metode trenera Ante Čačića. Opet je sve uspio iznenaditi početnom postavom. Čak i sportskog direktora Dinama Zorana Mamića. Čačić je 42. put u svojem mandatu na klupi Dinama izveo različitu momčad. Na opće iznenađenje umjesto do sada standardnog Tonela, na mjestu stopera ukazao se Ante Puljić, a u veznom redu zaigrao je - Domagoj Vida!?
„Malo je to čudno, ali mislim da sam se koliko toliko snašao“, iskreno je kazao Vida nakon utakmice. Tu dodatno objašnjenje nije potrebno. Dinamovi dužnosnici i igrači čude se potezima svojeg trenera, pa kako ne bi novinari i gledatelji?
Zbog čega je Čačić razbio duet Šimunić – Tonel, koji je dosad bio ponajbolji dio momčadi? Zbog čega je Vidu postavio na mjesto na kojem nikad nije igrao? Da, igrao je u Osijeku, ali samo ponekad i kada nije bilo drugog rješenja. Vida nije veznjak, to je valjda svima jasno. U Dinamu do sada još nije držao tu poziciju. Vjerojatno ni neće.
Ne kažemo da bi krajnji rezultat bio bitno drugačiji i da Čačić po tko zna koji put nije „otkrivao toplu vodu“, ali pomalo već postaje sumnjivo da trener Dinama to radi namjerno. Naime, pokušate li 42 puta sastaviti momčad Dinama, shvatit ćete da je izuzetno teško svaki put sklopiti različitu momčad. Morate se vraški potruditi da vam to uspije. Čačiću je, eto, uspjelo. Čini se da je iznimno pazio na taj detalj.
Možemo razumjeti da Čačić razigrava sve igrače u Prvoj HNL gdje Dinamo nema ozbiljnog konkurenta, ali bilo bi logično da standardizira udarnu postavu u Ligi prvaka.
Čačić će u svoju obranu reći da i veliki treneri rotiraju, ali taj mu je argument na klimavim nogama. Jedno je biti trener Reala, Barcelone, PSG-a, Manchester Uniteda ili Bayerna, a sasvim nešto drugo zagrebačkog Dinama. Veliki klubovi si mogu dopustiti rotiranje u uvodnom dijelu sezone, jer imaju kadar koji im to omogućuje. Uostalom, u ključnim utakmicama, kada se lomi sezona, Mourinho, Ferguson ili svojedobno Guardiola na teren izvlače najbolje igrače. Realu ili Barci to su utakmice u nokaut fazi natjecanja, a Dinamu već u skupini.
Čini se da su bliže istini oni koji kažu da Čačić luta i da mu je stalno mijenjanje momčadi samo alibi kojim prikriva neodlučnost. Zoran Mamić javno je izrazio čuđenje. Maminjo zasad šuti, ali jasno je što misli. Zoki to nije slučajno izjavio.
