Koliko zreo mora biti dječak koji sa 17 godina nogomet igra na svjetskoj razini, s dvostruko starijim igračima od sebe, nogometašima vrijednim desetke milijuna eura?
Tri vijesti o kojima se priča
Dok njegovi vršnjaci razmišljaju o tulumima, on ima jasne ciljeve i sve je podredio tome.
Nakon teške utakmice lige prvaka s Lyonom dojmovi Matea Kovačića su odmjereni u maniri iskusnog nogometaša.
"Mislim da smo svi odigrali jako lošu utakmicu i ja i cijela momčad. Primili smo dva glupa gola, još uvijek smo malo pre naivni, rekao je Mateo za emisiju Provjereno Nove TV.
Trener ga je zamijenio na poluvremenu, ali bez obzira na sve to kapetan Milan Badelj proriče mu veliku budućnost.
Stvarno sam napravio velik iskorak, nisam očekivao da ću tako rano sa 17 godina biti u prvoj momčadi protiv Reala, to sam sanjao i želim samo tako nastaviti, napredovati, biti bolji čovjek, bolji nogometaš i ostat na ovoj razini...
"Pokazuje izniman potencijal i ako se nastavi razvijati u ovom smjeru sigurno će biti top klasa."
Međutim iako se strelovito probio do prve momčadi, nije sve bilo med i mlijeko. Mateo je rođen u Austriji, kad je navršio 12 godina njegovi roditelji odlučili su riskirati sve i preseliti se u Zagreb.
"Cijela obitelj preselila se radi mog nogometa, svi smo došli u Zagreb. Stvarno im hvala na tome jer u biti su stvarno jako puno odricali radi mene."
Dobro se snašao u novoj sredini. Ali onda je doživio težak prijelom noge. Imao je 15 godina, igrao je utakmicu za kadete Dinama - 10 mjeseci se oporavljao, liječnici su mu dali male šanse da ikad zaigra profesionalni nogomet.
Tad sam mislio da se neću moći uspjeti vratiti nogometu, ali postao sam još bolji, fizički i u glavi jači."
A potom život postaje bajka. Zbog niza ozljeda drugih igrača dobiva priliku trenirati s prvom ekipom. Ali za početak – na utakmicama samo sjediti na klupi Dinama.
"Nisam očekivao da ću ući u igru protiv Hrvatskog dragovoljca, Halilhodžić je rekao da ću možda nešto sitno ući, ali onda se Tomečak ozlijedio u 20 minuti, slomio je nos i ja sam bio pozvan da uđem, normalno da je bila nervoza prvih 10, 15minuta, onda sam se oslobodio, zabio taj prvi gol i od tada je sve krenulo."
Cijela obitelj preselila se radi mog nogometa, svi smo došli u Zagreb. Stvarno im hvala na tome jer u biti su stvarno jako puno odricali radi mene...
U prvom svom nastupu postaje najmlađi strijelac HNL-a ikad. Imao je 16 godina 6 mjeseci i 4 dana. Nakon toga sve češće dobiva prilike i sve ih koristi. Za one prve, kvalifikacijske utakmice lige prvaka nije bio dovoljno iskusan. Ali možda i pomalo nevjerojatno ponovno ima sreće. Protiv Helsinkija ozlijedio se i Alispahić, on ponovno dobiva priliku. Nakon toga je ne ispušta.
"Stvarno sam napravio velik iskorak, nisam očekivao da ću tako rano sa 17 godina biti u prvoj momčadi protiv Reala, to sam sanjao i želim samo tako nastaviti, napredovati, biti bolji čovjek, bolji nogometaš i ostat na ovoj razini."
Nazivaju ga sportskim čudom od djeteta, njegov talent uspoređuju s najvećim nogometnim velikanima, proriču mu karijeru u velikim europskim klubovima, no on je i dalje skroman i jednostavan - na kraju krajeva jedini je igrač Dinama koji na treninge dolazi autobusom. Neki bi dali sve na svijetu da mogu igrati ligu prvaka, on kaže, dat će sve od sebe, a ostalo je božja volja.
