Mamiću je bila 'zmija u džepu', ali se isplatilo. Neke su stare kosti isplatile svoje velike gaže, a neki su postali hit iako su koštati manje od karte za istok.
Tri vijesti o kojima se priča
JOE ŠIMUNIĆ
Jutro poslije Maribora prva pomisao je ''dobro je za Dinamo da ga je Bilić držao na klupi na Euru''. Najskuplji je modri igrač nakon Poljske poludio na bivšeg izbornika jer ga nije koristio. Obrana je tada djelovala jako dobro, a Joe, koji je cijelo desetljeće stup obrane, bio je na marginama. Tu je očito proradio neki inat kod najdražeg hrvatskog klokana.
Tonel je zabio pogodak i bio je sjajan protiv Viola. Vida je zatvorio u obrani, bio je opasan u napadu. No, ono što je davalo poseban ton sigurnosti modre obrane u Mariboru bila je igra Josipa Šimunića, iako je u prvoj minuti sudačke nadoknade demonstrirao zašto nikad, nažalost, nije zaigrao za Real ili Bayern, a po talentu i igračkoj kvaliteti tamo je davno trebao biti.
Nije se Joe tada u jednoj situaciji logično odlučio za izbijanje lopte, pao je jedan lažnjak, vagnuo je i drugog igrača, našao se ubrzo na zemlji a sudac je srećom svirao prekršaj. Joe ima gažu od navodno 1,2 milijuna eura godišnje, s takvom utakmicom se praktički već isplatio. Prošle je sezone odigrao samo dvije i pol utakmice u Ligi prvaka. Nadamo se većem kontinuitetu i praznim slovima u zdravstvenom kartonu ove jeseni, jer Šimunićeva kvaliteta i motiv veliki su Dinamovi aduti.
MILAN BADELJ
Bez velikih riječi i pompe oko transfera Badelj je privodio svoju priču u Dinamu kraju. Preveliki temperament ga nikada nije krasio, talent nikada nije bio sporan, ali događale su se Mikiju crne rupe poput one prošlog ljeta i jeseni. Badelj je ostao ''tih'' na brojnim euro ispitima prošle sezone, i ove je ostao također šutljiv, ali samo izvan terena.
Bio je Badelj Maminjova zimnica, kapnula je ''pinka'' od HSV-a ali glava modrog kapetana ostala je u modroj svlačionici. Momak kojeg nikad nije ''prebacilo'', predvodio je Dinamo ove sezone do Lige prvaka. Kako to rade karakterni frajeri, vratio je svoj klub u život nakon autogola u prvoj utakmici s Mariborom. Bio je to njegov najdraži žuti karton u karijeri. Inteligentan momak, perspektiva reprezentacije i nakon Mile Kekina najveći izdanak Gajnica posljednjih godina, oprostio se kapetanski.
DUJE ČOP
Možemo treću sliku podijeliti na ''dalmatinske švalere''. Ante Rukavina i Duje Čop postali su nerazdvojni već od prvog dana priprema, no s obzirom da je Rukavina u Dinamu već treću sezonu, a Čop je došao za 0 kuna, neka posljednja slika bude za bivšeg 'bilog tića'.
Polivalentan, brz, agresivan i u konačnici solidan strijelac. Duje Čop ima još neke infantilne geste ponašanja van terena, ali je velika pozitiva modre momčadi. Čop je igrač koji donosi energiju u momčad, bilo s klupe, bilo da počinje utakmicu. S Čopovom minutažom raslo je i njegovo samopouzdanje, trenutačno je prva Čačićeva napadačka opcija. Ima u radnoj knjižici i godinu dana staža na portugalskoj Madeiri u Nacionalu, rodnom mjestu Cristiana Ronalda. Školovao je očito nešto čarolije portugalski otok i u Čopa. Samo neka nastavi tako...
