Ima li kraja promjenama imena NK Dinamo? Čini se da nema, pa makar se radilo samo o umetanju prefiksa Građanski.
Naime, u srijedu će se održati redovita godišnja Skupština Dinama na kojoj će se razglabati o spomenutoj ideji koja je pokrenuta građanskom inicijativom na čijem je čelu, ili je barem jedan od predvodnika, zagrebački sportski novinar Fredi Kramer, koji je u posljednjih tridesetak godina izdao nekoliko monografija o "modrom" klubu koje su dosljedno, mora se priznati, slijedile "trendove vremena".
Nekome sa strane Dinamo je nastao i 1903., i 1911., i 1945., a nije mu jasno zove li se Građanski, HAŠK-Građanski, Croatia ili Dinamo
Kad je nastao klub i kako se ustvari zove?
Jednostavnije rečeno, pisalo ih se u smjeru iz kojeg je puhao vjetar. Nogometni zaljubljenik iz neke daleke zemlje, koji baš ne razumije "modru" problematiku, vjerojatno bi završio na kakvom santorijskom ispitivanju kada bi pročitao Kramerovu knjigu iz 1985. i 1999. Sigurni smo da ništa ne bi razumio. Mogao bi zaključiti da je Dinamo nastao i 1903., i 1911., i 1945., a ne bi mu bilo jasno zove li se Građanski, HAŠK-Građanski, Croatia ili Dinamo, te koliko je taj četveroimeni mutant osvojio trofeja u svojoj povijesti.
Sve ovisi o datumu i vremenu kada su se monografije pisale. Stoga je sada logično upitati se iz kojeg smjera puše trenutačni vjetar, pa će se i zaključak nametnuti sam po sebi.
Uprava Dinamova već mjesecima proklamira ideju kako Dinamo u sljedećoj godini slavi stogodišnjicu osnutka kluba. Točnije slavi se stogodišnjica osnutka Prvog hrvatskog građanskog športskog kluba koji je osnovan 26. travnja 1911. u Zagrebu. Trofeji koje je Građanski osvojio već odavno su upisani u Dinamovu riznicu, ali da bi se dobilo na vjerodostojnosti, dobro je umetnuti u ime kluba i izravnu poveznicu sa slavnim Građanskim.
Metaforički rečeno, nogomet je satkan od simbola, a najvažniji simbol ipak je ime kluba, pa boja, grb... Jasno je da se vraćanjem prefiksa Građanski pokušava vratiti i nestala simbolika, a ako ta simbolika nikada nije ni nestala, zbog čega je onda potrebno umetati prefiks? No, postavlja se i pitanje nije li bolje vratiti ime u cijelosti?
Pitanje je to za široku javnu raspravu, ne pojedinaca nego svih ili barem velikog djela navijača Dinama. Rasprave na temu je li Dinamo osnovan 1945. ili je Građanski samo promijenio ime u Dinamo, ili je u pitanju nešto treće trebale bi se završiti navijačkim referendumom. Na koji način će se to sprovesti u djelo, pitanje je za raspravu, ali na taj način jednom za svagda bi se riješio taj dugogodišnji problem. Ovako će se samo otvoriti još jedan problem.
Prema mišljenju autora ovog teksta Dinamo jest sljednik Građanskog, koji je nestao dekretom komunističkih vlasti 1945., pa je sasvim svejedno što piše u dokumentima. Svima je bila jasno da je Dinamo zapravo Građanski, ali moralo se "žmiriti" na oba oka, zna se zbog čega. Dokaz tomu je i povratak u osnovi "građanskog grba" 1969. čim je politička situacija to dopustila, odnosno kada je komunistička diktatura malo popustila. Taj se grb ne bi vraćao da u narodu nije ostalo sjećanje na Građanski. To je sasvim logično, zar ne? U konačnici, kada bi bile mjerodavne odluke iz tog doba, nikada ne bi bilo niti demokratske Hrvatske. Najbitniji su osjećaji klupske pripadnosti onih koji navijaju za taj klub. Nikakve diktatorske odluke i državna represija ne mogu to poništiti. To ostaje u srcu.
Najpoštenije da odluče sami navijači
Svjedoci vremena mogu potvrditi da su navijači Dinama 1991. listom bili za vraćanje imena Građanski, no s navijačima se opet izrugala politika nametnuvši ime HAŠK-Građanski, a kasnije i Croatia. Dakle, ni u slobodnoj Hrvatskoj navijačima nije dopušteno da svoj klub nazovu kako oni žele. Metode promjene imena bile su slične kao i za vrijeme komunizma. Naravno, uvijek bi se našle apologete "državnog aparata" koji bi u svojim monografijama tražili dokaze koji su aktualnom režimu odgovarali. I najtužnije je što su to mahom uvijek bili isti ljudi, bolje rečeno "ljudi za sva vremena". Čini nam se da se odlukom Skupštine ovo pitanje neće riješiti. Baš zbog metode.
Povijest ovog problema to je pokazala nekoliko puta: o imenu kluba i ostalim bitnim simbolima moraju odlučiti navijačke mase, a ne tek šačica ljudi. Bilo kakva vrsta nametanja neće proći. Nije li najpoštenije organizirati referendum na kojem će se Dinamovi navijači izjasniti o imenu kluba i godini osnutka, pa neka jednom za svagda bude kako "modri puk" želi. Modalitet referenduma tema je za raspravu. Jedna od mogućnosti jest da pravo glasa imaju samo članovi kluba, ali da upis u članstvo bude simboličan novčani doprinos i da se ostavi dovoljno vremena kako bi se što više navijača upisalo. S današnjom tehnologijom to uopće ne bi bio problem provesti. Bitno je samo da odluku donese široka navijačka baza.
