U Dinamu su ogorčeni nakon upada predstavnika Bad Blue Boysa na press konferenciju Zdravka Mamića koju je GOL.hr izravno prenosio. Bilo je tu međusobnog vrijeđanja Dinamovog gazde i navijača, ali većih incidenata nije bilo. Očito je akcija bila dobro isplanirana, a osiguranje na Maksimiru je potpuno podbacilo.
BBB-i su Mamiću poručili da je 'gotov', a on ih je nekoliko puta pozvao na fizički obračun, ali 'jedan na jedan'.
Priopćenje GNK Dinamo prenosimo u cijelosti:
''Nakon brojnih neugodnosti koje su posljednjih dana, tjedana i godina priuštili GNK Dinamo u čije se ime, nažalost neopravdano, kunu, na posljednjoj su press konferenciji u prostorijama GNK Dinamo pojedinci koji se nazivaju navijačima napravili još jedan.
Pred brojnim kamerama i predstavnicima medija koji su ondje bili, predsjednik Udruge navijača Dinama Danijel Hrnjak je sa skupinom od dvadesetak ljudi nepozvan upao na press konferenciju izvršnog predsjednika Dinama Zdravka Mamića te, zajedno s još nekim pojedincima iz te skupine, brutalno vrijeđao gosta press konferencije i ostale djelatnike kluba.
Pravo na normalan rad u tim trenucima nisu imali ni predstavnici medija koji, vjerujemo, ipak vole slušati artikulirane zvukove i smislene odgovore i argumentiranja, dok je sve ovo što smo danas gledali bilo mrcvarenje i "silovanje" i predstavnika medija te njihova posla, i naposljetku, gosta press konferencije. U svemu tome, nitko nije mogao normalno obavljati svoj posao.
Da stvar bude gora, skupina dotičnih pojedinaca potpuno se oglušila na zaštitara na ulazu u stadion koji ih je zamolio da ostanu pred stadionom, a istoj je reakciji zaštitar svjedočio i nakon što je došao za njima u press prostore i zamolio ih da ih napuste (usput budi rečeno, jedan je od njih pomno štopao na satu prisutnost svih njih u dvorani, a nakon tri minute, koliko je otprilike potrebno da policija dođe od Petrove ulice do stadiona, viknuo da smjesta krenu)
Moramo istaknuti da je nasilni upad navodnih navijača u dvoranu uz vikanje, vrijeđanje, pa i prijetnje koje su se u njima dale iščitati, malo kome u toj prostoriji ulijevao osjećaj sigurnosti i ugode. Pa kako i bi?
I tako opet dolazimo do pitanja, s obzirom na tretman od strane pojedinih institucija i medija, vjerojatno retoričkog. Dokad će ovakvi ispadi biti tretirani kao "kamilica"? Je li jednome klubu, instituciji, tvrtki i bilo kojoj drugoj poslovnoj organizaciji ugodno raditi u ovakvim uvjetima?
Je li ikada itko od predstavnika Dinama ušetao u prostorije istih udruga koje bacaju mrlju na klub i sport uopće i vrijeđao ih? Je li im ikada itko upao na press konferenciju i nije dao civilizirano govoriti?
Draga gospodo, nalikuje li vama ovo na civiliziranu borbu? Nalikuje li vama psihičko uznemiravanje, sotoniziranje i prijetnje jednome čovjeku, i to diljem grada, na poštenu borbu? Je li normalno da neka udruga koja "trubi" o civiliziranoj borbi i građanskim vrednotama šalje u redakcije fotografije koje dodatno potiču na javni linč jedne osobe, pa čak i ugrožavanje njegova života? Je li normalno da se jednome od djelatnika kluba iskazuje prijetnja na transparentu postavljenome ispred njegove vlastite kuće?
Mogli bismo s ovakvim pitanjima nastaviti unedogled... I što je najtužnije, bojimo se da ćemo, po tko zna koji put naići na muk. Jer ignoriranje svega što nam se događa posljednjih mjeseci i na koji nas način inkomodiraju predstavnici nasilja, a ne sporta, dok svatko od nas radi posao najpoštenije što može i prima plaću za isti taj posao koji odgovorno radi, doseglo je neslućene granice. Imamo li mi pravo na normalan rad? Na rad koji neće obilježavati nasilna upadanja u službene prostorije, divljačko ponašanje, prijetnje i otvorena sprdnja sa svima nama u obliku kojekakvih „šaljivih“ pošiljki i pisama koje stižu na našu radnu adresu.
Dokad će se sve to ignorirati i pisati reda radi izvještaji bez popratnih osuda i komentara? Jer prebrišite ime Dinamo i ime njegova čelnog čovjeka i zamijenite ga nekom velikom hrvatskom tvrtkom i njenim čelnim čovjekom. Možete se zaigrati pa to preslikati i na bilo koju drugu javnu osobu, grupu glazbenih izvođača, udrugu... Koliko bi vremena bilo potrebno da stigne odgovarajuća reakcija odgovornih institucija, ponuda pomoći od strane udruga koje se bave kojekakvih pravima svega i svih što hoda po zemlji, osuda od strane brojnih predstavnika medija i apel da se prekine s takvim otvorenim pozivima na mržnju? Bojimo se da zaposlenici te tvrtke ne bi trebali pisati ovakve komentare. Oni bi, kreirani od nekih drugih, već odavno postojali.
