Svakako je za pohvalu i četvrtfinale Lige prvaka do kojeg je Hajduk stigao 1995. (ispali od kasnijeg europskog prvaka Ajaxa), kao i ovogodišnji, već četvrti plasman Dinama u najelitnije klupsko nogometno natjecanje. Ipak, trofej je trofej, a zlatna generacija Dinama prije točno 45 godina uzela ga je sa stilom.
Tri vijesti o kojima se priča
Plavi su redom izbacivali Brno, škotski Dunfermline, rumunjski Dinamo Pitesti, slavni Juventus, te Eintracht iz Frankfurta. Posljednja prepreka do trofeja, koji im je četiri godine ranije uzela Valencia, bio je Leeds.
Zagrepčani su kod kuće slavili 2:0 golovima Čerčeka i Rore, što je bila lijepa prednost uoči uzvrata u Engleskoj. A tamo je, očekivano, dominirao Leeds. Pritiskali su domaćini, no obrana Modrih na čelu s vratarom Škorićem uspjela je izdržati. Dinamo je osvojio Kup velesajamskih gradova!
Momčad koja je ostvarila veliki uspjeh: Slaven Zambata, Zlatko Škorić, Branko Gračanin, Filip Blašković, Rudolf Belin, Denijal Pirić, Krasnodar Rora, Marijan Čerček, Marijan Brnčić, Mladen Ramljak, Josip Gucmirtl, Stjepan Lamza. Treneri su bili Branko Zebec i Ivica Horvat.
Danas se taj podvig u medijima i javnosti minorizira, premda KVG nije bio ništa slabije natjecanje od Kupa prvaka. Štoviše, u Kupu prvaka igrali su samo prvaci, dok je u Kupu velesajamskih gradova bilo i po nekoliko momčadi iz najjačih liga.
Također, danas Dinamo nažalost nema ni trunku šarma koji je krasio Dinamo iz 1967. ili onaj Ćirin iz 1982. Plavi su sedmerostruki uzastopni prvak Hrvatske, u posljednjih devet sezona u pet navrata igrali su grupnu fazu Europa ligu, a drugu godinu zaredom izborili su nastup u Ligi prvaka... Ipak, nešto ne štima. Tribine su prazne, atmosfera otužna, dekor prostački, odnos na relaciji čelnici – navijači nikad gori. Sve je manje i igračkih idola; uz dužno poštovanje aktualnim prvotimcima Dinama, upitno je hoće li ih itko pamtiti za 45 godina kao što se pamte imena Zambate, Lamze, Belina, Rore ili Škorića...
