Međutim, sve to nije dovoljno da se barem djelomično napune maksimirske tribine za večerašnju utakmicu Lige prvaka. Brojka prodanih ulaznica je više nego porazna – tek šest-sedam tisuća. Ovom prilikom nećemo ulaziti u razloge zašto je tomu tako. Priča je to koja ionako nema konca i kraja. I koja je svima već dosadila. Samo ćemo konstatirati da bi mnogi mogli požaliti što večeras nisu odvojili novac i vrijeme za utakmicu koja će možda ostati upisana u anale hrvatskog i svjetskog nogometa. Pri tome ne ciljamo na mogućnost da Dinamo konačno prekine nisku poraza u Ligi prvaka.
To nije nemoguće, ali nismo baš toliki optimisti. Debi u najljepšem i najskupocjenijem izlogu imat će novi „modri wunderkind“ Alen Halilović. Ante Čačić je najavio kako Alen neće zaigrati od prve minute, ali sigurno će ući s klupe, i to ne tek u posljednjih nekoliko minuta. Mnogi stručnjaci se kunu da u posljednjih dvadesetak godina na ovim prostorima nije bilo nadarenijeg nogometaša. Slažemo se s ovom procjenom. Nakon što smo ga vidjeli protiv Hajduka, kada je debitirao u seniorskom dresu Dinama, napisali smo da bi Halilović mogao biti „hrvatski Pele“. Već kod prvog primanja lopte pokazao je iznimnu klasu. Tek mu 16 godina a za njim se otimaju najveći svjetski klubovi. Prvi u redu stoje Real Madrid i Manchester United.
Nakon što je Blaževiću i Rodiću „prodao“ lob „a la Messi“, tko zna što čeka golmana PSG-a? Ako ni zbog čega drugog, onda je samo zbog tog slatkog iščekivanja trebalo doći na Maksimir. S velikom znatiželjom očekujemo njegov ulazak na travnjak. Intrigira kako će se snaći u okršaju s „milijunašima iz Pariza“? Bit će zanimljivo vidjeti kako će Ibra reagirati kad „mali“ uđe na travnjak. Nisu rođaci, ali su podrijetlom iz istog kraja. Alenov otac Sejad, nekoć također vrstan nogometaš, dolazi iz okolice Doboja, a Ibrin iz Bijeljine. Dijeli ih tek stotinjak kilometara. Tu negdje u "posavskom trokutu" je i rodni kraj još jednog Halilovića, vjerojatno najboljeg (za sada) Halilovića svih vremena – čuvenog Sulejmana. Ako nas pitate na koga nas najviše podsjeća Alen, i građom i tehnikom (ima "pljuniti" Halilov lažnjak), onda je to upravo Sulejman, jedan od najvećih talenata koje smo imali priliku gledati u životu. Tko ga je gledao, zna o čemu pričamo.
Otto Barić i pokojni Tonko Vukušić sredinom 70-tih doveli su ga u Vinkovce iz Odžaka. Imao je 17 godina i bio je čudo neviđeno. Jedan od rijetkih koji se iz 2. lige probio u ondašnju jugoslavensku reprezentaciju. „Otto Maximale“ ne jednom je izjavio da je najbolji nogometaš kojeg je trenirao u karijeri, a zna se kakve je asove imao pod svojom komandom, među njima i jednog Juergena Klinsmanna, Hansa Krankla i Cicu Kranjčara. Koliko znamo Alen i Sulejman nisu u bližem srodstvu, ali navodno su iz istog „plemena Halilovića“. I za Sulejmana se interesirao veliki Manchester United, bio je čak na pragu Old Trafforda. Nije mu se posrećilo. Trebao je iz vinkovačkog prijeći u zagrebački Dinamo, za koji je navijao kao dijete. No, na kraju ga je Dinamu „otela“ Zvezda. Bila je to velika afera u ono vrijeme.
„Halil“ se iz Zvezde otisnuo u bečki Rapid, u kojem je za sezonu i pol ostavio toliko dubok trag da su ga u jednoj anketi austrijskih medija, krajem 90-tih, proglasili najboljim stranim igračem koji je ikad igrao u Austriji. Sulejman je napravio skromnu karijeru s obzirom o kakvom se talentu radilo. Rapid je tada bio respektabilan europski klub, ali „Halil“ je bio igrač za Real i Barcelonu. Tomu su kumovali ondašnja pravila o odlasku u inozemstvu, ali prije svega i boemski način života. Sigurni smo da Alen neće ponoviti Sulejmanove pogreške. Otac Sejad puno je toga prošao i dobro zna kako slava i novac mogu uništiti mladog čovjeka. Osim toga, igrao je u Cibaliji i sigurno se naslušao priča o „Halilovim avanturama“.
Čujemo da Sejad „malog“ drži na oku. Tata još uvijek daje džeparac samo za „kiflu i jogurt“, drži ga podalje od narodnjačkih klubova, „komada“ i „celebrity lifea“. Alen je fino odgojen, stoji čvrsto na zemlji i nema šanse da poleti u nebesa. Uz neporecivo dobre gene, profesionalan pristup i samo malo sreće, morao bi izrasti u velikog igrača. Hoće li biti „hrvatski ili možda bosanskohercegovački Pele“, tek ćemo vidjeti, ali gotovo smo sigurni da će nadmašiti za sada najboljeg Halilovića – „Sulejmana Veličanstvenog“, a možda i Ibrahimovića. U svakom slučaju, na dobrom je putu.
