Premda se nokaut od bogatog PSG-a predvođenog genijalnim Ibrahimovićem ne može smatrati sramotom, hrvatski prvak ipak nije izbjegao tragičnu konotaciju – bio je ovo 10. uzastopni poraz u Ligi prvaka. Ko' za sami vrag, baš četiri lopte završile su iza leđa Ivana Kelave, pa se u kompletnu priču uklopila i (ovogodišnja) gol razlika – 0:10.
Tri vijesti o kojima se priča
>> Odgovor Dinamu: 'Ironično smo komentirali igru vašu obrane'
>> Englezi sastavili Top 10 najluđih nogometnih čelnika: Mamić prvi!
Dinamovi čelnici često su znali naglašavati, pa čak i hvaliti se s '12 europskih utakmica godišnje'. Tomislav Marčinko prije dvije godine ponosno je pričao kako je 'Dinamo u posljednje četiri godine (2007., 2008., 2009. i 2010.) poslije Liverpoola odigrao najviše europskih dvoboja'. Konkretno, Redsi 48, Plavi 46. Svakako su oba podatka za respekt, no iz Maksimirske 128 vještim su spinom skrenuli tada pozornost sa činjenice da je Dinamo u svim spomenutim europskih kampanjama bio tek prolaznik.
I to onaj koji je gubio od Branna, bivao teško poražen protiv Tottenhama (kojem je nedavno bod uzeo Maribor) ili još prije, tamo u sezoni 04/05, ispadao od Heerenveena. Modri su u međuvremenu još jednom zaigrali u Europa ligi i opet tragično ispali (PAOK), a o prošlosezonskom i aktualnom participiranju u Ligi prvaka već je ionako previše toga napisano i izrečeno... 'Važno je sudjelovati' krasno predočuje olimpijskih duh, no Europa liga i Liga prvaka nisu Olimpijske igre. Niti je Dinamo Eric Moussambani, plivač iz Ekvatorijalne Gvineje, koji je u Sydneyu 2000. godine zadivio svijet i pokazao što u punom smislu znači uzrečica 'važno je sudjelovati'. Iako je plivati naučio osam mjeseci prije Igara.
Dinamo je klub koji daje niz reprezentativaca Hrvatske i koji je, po priznanju Zdravka Mamića, 'pun kao brod'. Klub u kojem su plaće gotovo na nivou Liga petice (u Udineseu, maknemo li Di Natalea, svi ostali zarađuju možda i manje od dobrog dijela dinamovaca) i u kojem i 'portiri zarađuju više od hrvatskog prosjeka'. I kao takav, Dinamo ne smije biti tek prolaznik u europskim natjecanjima, i to iz godine u godine.
Kontinuitet neuspjeha, a ne 'kontinuitet nastupa'
Deset uzastopnih poraza jest tragično, a skidanje gaća pred svakim protivnikom još tragičnije. Ipak, najtragičniji od svega je kompletni skor u grupnim fazama euro natjecanja. Maknemo li se od priča o 'kontinuitetu Dinama u Europi' i zagrebemo li tek malo ispod površine, doći ćemo do poražavajućih brojki. Dinamo je od 2007. do danas u grupama dva UEFA-ina europska natjecanja odigrao 30 utakmica. Učinak Zagrepčana jest: 5 pobjeda, 3 remija i 22 poraza. Od mogućih 90, Dinamo je dakle u tom periodu osvojio 18 bodova, što je mizernih 20%.
Taj kontinuitet neuspjeha pobija bilo kakav 'kontinuitet nastupa'. Pobjede nad Temišvarom ili NEC-om redovito bi zasjenili propusti buđenja u europskom proljeću protiv PAOK-a i Heerenvena. Očigledno je kako je Dinamo zapravo preskočio nekoliko stepenica i nabijanje negativnih rekorda Lige prvaka uopće ne treba čuditi...
Dinamu i slabijim klubovima s Istoka vrhunski je 'asistirao' Michel Platini, čija je promjena sustava kvalifikacija za Ligu prvaka omogućila Modrima da kroz manje-više prohodni put stignu do prestižnog društva, eto već drugu jesen zaredom. Devet milijuna eura dovoljan je mamac svakome, no opet se vraćamo na priču o sudjelovanju... Je li vrijedno prodavati ugled kako bi klub bio 'pun kao brod'? Koliko god se odgovor 'ne' činio logičnim, opet ne možemo nešto prigovoritii glavešinama iz Plavog salona. Međutim, možemo povući s paralelu. S kime drugim, nego APOEL-om i BATE-om.
BATE kupi lovu i ne skida gaće
Ta dva kluba pokazala su da se može. I pokupiti 9 milijuna eura i odigrati (više nego) pristojno s najjačima. APOEL je lani igrao četvrtfinale Lige prvaka, ali istina je da u Europi nisu redoviti kao Dinamo. Pravi razlog tome je konkurentna ciparska liga. Ne, ni tamo se, kao ni u HNL-u, ne igra odličan nogomet, no ona nije oslabljena i stoga za naslov pretendiraju po tri ili četiri kluba. APOEL je lani impresionirao nogometnu javnost, kao što je u sezoni 09/10 uzeo tri boda i imao tek -3 gol razliku u društvu Chelseaja, Porta i Atletico Madrida. Anorthosis je pak u kampanji 2008/09 kraj Panathinaikosa, Werdera i Intera imao šest bodova i gol razliku 8:8.
BATE je još bliži Dinamu, skoro pa identičan. Vladar svoje domovine, na pragu sedmog naslova u nizu, koliko ih ima i Dinamo. S 'malom' razlikom – 'čudo iz Borisova', o kojem smo već detaljno pisali, u zadnjih pet godina u tri navrata igrao je Ligu prvaka, a još dva puta Europa ligu. Čak su i prezimili u Europi, ispavši od PSG-a 2011. godine na račun gola u gostima (2:2 u Minsku, 0:0 u Parizu). Ne zamjeramo Modrima poraze s Parižanima, ali vjerujemo da su hrvatski nogometaši bolji od bjeloruskih 'hokejaša' taman koliko je današnji PSG bolji od onog koji je izbacio BATE. Kako su oni onda konkurentni, a Dinamo nije?
Još bolje pitanje jest: kako je BATE u zadnjih 27 'grupnih' utakmica u Europi upisao 7 pobjeda i osvojio 28 bodova od mogućih 81, što je 34%? I još je vrijednije ako znamo da su remizirali s Milanom, Juventusom dva puta, Zenitom, pobijeđivali Lille, Bayern, Everton...
Tajna nije u igračkom kadru, jer BATE nije imao Modrića koji je dotaknuo nogometni vrh niti ima Kovačića i Halilovića koji će gotovo sigurno vladati nogometnim svijetom. Njihova najveća zvijezda je Aleksandar Hleb, uz dužno poštovanje u najboljim trenucima karijere tek 'epizodist' u dresu Arsenala i Barce.
Tajna je u politici kluba
Srpski trener Ivan Jovanović i dalje je aktualan na klupi APOEL-a, još od siječnja 2008. Dinamo je u te četiri godine promijenio – osam trenera.
Svi oni odlazili bi iz Maksimira obično zimi ili ljeti, a njihovi nasljednici redovno bi kretali s procesom 'stvaranja momčadi za Europu', u kojoj bi klub svake jeseni uzeo lovu, ali i ostao bez rezultata. Soldo, Ivanković, Vlak, Jurčić, Zajec, Vaha, opet Jurčić, Čačić... I tako uvijek iznova.
Viktor Gončarenko ili 'bjeloruski Mourinho' kako ga nazivaju, u to bi vrijeme putovao po Starom kontinentu i pohodio treninge pravog Mourinha i drugih trenerskih veličina, marljivo skupljajući iskustvo i znanje. Kojim bi onda šokirao Advocaata, Ranierija, Allegrija, Heynckesa i brojne druge...
Njegove fotografije s Mourinhom ne strše s 'gol out' rubrika svjetskih nogometnih naslovnica, a teško ćete čuti i da je umanjivao uspjehe svojih prethodnika na klupi BATE-a, pričama kako su pobijeđivali protivnike u 'kupaćim gaćama'...
Spomenutom Jovanoviću u APOEL-u su pak, po vlastitoj želji, dovodili igrače koji nisu igrali Ligu prvaka. Nije želio neprovjerene mlade igrače iz inozemstva (poznato?) niti bivše velike zvijezde bez motiva (opet poznato?). Zanimali su ga isključivo oni od kojih bi složio momčad prepunu nogometaša u najboljim godinama, željnih i gladnih dohvatiti zvijezde (čitaj: Ligu prvaka). U tome je uspio, kao i Gončarenko sa svojom filozofijom. I to je jedina razlika APOEL-a i BATE-a s jedne, a Dinama s druge strane.
Modri bi željeli sve – i novce (za ulazak u LP) i ovce (rezultat u Europi). Pa opet još malo novaca, promovirajući dakako svoje (redom) neafirmirane igrače na blještavoj pozornici, ne bi li se na njima što više i što prije zaradilo. Sve to skupa ne ide.
I dok im se ne može zamjeriti što iz Platinijevih ruku uzimaju ponuđenih 9 milijuna eura, o igračkoj i stručnoj politici GNK Dinama itekako bi se dalo raspravljati...
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
