Iako je ostalo još dosta do kraja, dijagnoza je ipak bila prilično poznata: dvije prečke, nepriznat prilično regularan gol i, kao šećer na kraju, grande promašaj čovjeka koji je u pripremama zabijao golove zatvorenih očiju. A baš sam se spremio reći kao Cro Cop „Evo meni moje hiljadarke“ jer cifra je bila tu negdje – a kad ono – nula.
Kao i svaki kladitelj, imam svoju povijest tragičnih padova listića. Ovom prilikom prisjetit ću se još njih četiri. Nije čak presudna ni količina novca. Bitne su okolnosti, kakvi su me preokreti uništavali, točno za zapitati se, ljudi moji, je li to moguće...?
Prvi iz ove liste dogodio se prije nekoliko godina. Iziritiran serijom u koju sam upao, dan za danom promašujem po jedan par, jednog petka ušao sam u kladionicu i bezobrazno nanizao šest - sedam teških parova. Bilo je tu dvojki na egal utakmicama, „ikseva“ u glavu... i začudo, sve je prolazilo. Ostao je još samo jedan par. AHL hokej Wilkes Barre – San Antonio, pobjeda domaćina. Zašto baš to? Zato jer, rekoh, listić sam ispunio bezobrazno, frustrirano i bez puno razmišljanja.
Na 20 kuna uloga skupila se lijepa dobitna cifra. Ne kladim se preko interneta, nisu još postojali kladomati – nisam se branio. Jednostavno, idem spavati. Ako bude – bit će. Probudio sam se usred noći, oko pola četiri. Sjetio sam se da bi tada utakmica trebala završavati i upalio teletekst. Sjajno, moj Wilkes-Barre vodi 3:1! Utakmice lagano završavaju, već razmišljam na što ću potrošiti nekoliko tisuća kuna dobitka.
Sve utakmice koje su počele u isto vrijeme kada i ova moja već su završile, samo se ona „crveni“ na teletekstu. I onda, od „aktivno crvenog“ 3:1, u jednom potezu rezultat se „zaplavio“ 3:3. Prva pomisao je „netko zna da ja ovo pratim i sad mi se ruga“. Nažalost, nije bilo tako. San Antonio je u zadnjih 50 sekundi postigao dva gola i „ubio“ me.
Dva dana kasnije, za „hiljadarku“ čekam River Plate – Colon. Naravno, jedinica. Poluvrijeme 0:0, ali Colonu je isključen igrač. Početkom nastavka 1:0 za River, a nakon još desetak minuta domaćin postiže i drugi gol. 2:0, igrač više, domaći teren i pola sata do kraja – može li se to prokockati? Može. Završilo je 2:2. Colon je smanjio petnaest minuta prije kraja sjajnim udarcem s 30 metara, a izjednačio u četvrtoj minuti sudačke nadoknade projektilom s 35 metara. Što reći, kakvu posluku porati?
U zadnje vrijeme moji se promašaji pojave dan ili dva kasnije kao internetski hitovi na YouTubeu. Tako sam u koš poslao prilično perspektivan listić na kojem mi je trebalo da na utakmici Union Berlin – Ingolstadt prođe opcija „oba daju i 3+“. Završilo je 1:1, u redu, nije tragedija, a onda sam sutra ili prekosutra na GOL.hr naletio na članak pod nazivom „U sudačkoj nadoknadi išao izvoditi 'Panenku', pa ostavio momčad u šoku“. Da bilo je to na toj utakmici – čovjek se obrukao, a mene srušio.
Slučajnost, pomislio sam. A onda, prije tjedan ili dva, utakmica južnoafričke lige Supersport United – Mamelodi. Kladio sam se na remi (ta liga obiluje „iksevima“) i bio je remi do tri minute prije kraja, kada je netko zabio gol sa sedamdeset (!) metara. Ne s dvadeset, niti s trideset. Sa sedamdeset. Sad sam već malo zabrinut... Jesam li ja neki medij, luđak koji privlači na sebe bizarne događaje?
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
