Nakon što je Engleska jučer pobijedila Hrvatsku 1:0 na otvorenju Eura, povela se velika rasprava o tome tko je krivac za pobjednički gol koji je postigao Raheem Sterling.

Čuveni Portugalac Jose Mourinho okrivio je, primjerice, Domagoja Vidu, dok je hrvatski stručnjak Ivan Jurić zaključio kako je kriv netko iz veznog reda.

Možda bi najtočnije bilo reći da nema jednog krivca jer dogodio se niz pogrešaka, klasična lančana reakcija. Mora se priznati da su Englezi dobro izigrali akciju, ali isto tako i da su hrvatski braniči i veznjaci loše reagirali.

Kovačić je na povratnu loptu Engleza ispao iz rasporeda, ostavio je Phillipsa i izašao naprijed, potrčao je prema Stonesu, koji je iz prve proslijedio loptu nadesno prema Walkeru, on je iz druge odigrao paralelnu loptu Phillipsu, koji je otišao u prazan prostor, a Kovačić se nije stigao vratiti i zatvoriti ga.

Sad bismo mogli reći da je Kovačić nepotrebno izašao i da je stoga pogriješio. Međutim, sličnih situacija ima na desetke u svakoj utakmici i u velikom postotku ne završavaju golovima.

Niz sitnih grešaka doveo do gola

Iza veznog reda je obrana i ona bi trebala takve propuste lako ispravljati. Međutim, ako pažljivije pogledate kako je stajala zadnja linija, vidjet ćete da je Gvardiol previše istrčao naprijed prema Fodenu i ostavio rupu u koju je uletio Phillips.

Tu se vidi Gvardiolovo neiskustvo. Ponekad loše procijeni situaciju i prečesto na mjestu beka igra s filozofijom stopera. Nije ni čudo jer on i jest po vokaciji stoper, a na beku je silom prilika. Može to proći protiv slabijih suparnika, ali kada dođu superteškaši, to se vidi. Očito je da Gvardiol nije još dovoljno taktički obučen za poziciju beka.

Već sam nekoliko puta rekao da mislim kako mu se radi medvjeđa usluga mijenjanjem pozicije. Iako je ogroman potencijal, na kraju mu se zbog „šaranja“ može dogoditi da ne bude ni vrhunski bek, a ni vrhunski stoper. Takvih smo se slučajeva nagledali.

Bit će svjetska klasa

On je još jako mlad, za njega ima vremena i vjerujem da će sljedećih godina konstantno igrati na svojoj pravoj poziciji. Veliki je potencijal, on jednostavno mora postati svjetska klasa na mjestu stopera. Ako se to ne dogodi, ići će treneru na dušu.

Kako god, Gvardiol se pokušao ispraviti klizećim startom, išao je na loptu, nije htio srušiti protivnika. Možda je trebao više riskirati, ali sada je to lako reći. Phillips je prošao i u trku izašao na Ćaleta-Cara, znalački ga je zacimao i posložio na travu.

E, sad, kakvo je bilo Vidino kretanje? Mourinho kaže da nije trebao pokrivati Kanea, nego sredinu, ali da nije išao na Kanea, onda bi Phillips odigrao loptu za engleskog centarfora, izbacio ga samog pred Livakovića. Po meni, Vida je napravio ono što je morao, jer da nije, danas bi svi govorili da je napravio glupost.

Vidina je procjena bila da će sredinu zatvoriti netko od veznjaka, a da on mora pokriti čovjeka koji je najbliži golu. Znao je Vida u prošlosti griješiti, posebice posljednjih godinu-dvije, ali kod ovog gola njegova je krivica najmanja. To je moje mišljenje, ne morate se složiti.

Mogao spasiti i Broz, ali...

Sve je mogao spasiti Marcelo Brozović, koji je iz prikrajka pratio akciju i lagano kaskao, a Sterling mu se prikrao iza leđa te zasprintao u sredinu. Da je Brozović na vrijeme krenuo u sprint, mogao je popuniti rupu. Što je čekao, zašto je samo očima pratio akciju, a ne i nogama? Očito se nadao da će obrana to riješiti.

Ali nije, a kada je shvatio gdje gori, bilo je kasno. Vrsaljko je pokušao spasiti situaciju, napustio je svoju poziciju i malo mu je nedostajalo da blokira Sterlinga. Prije utakmice strahovao sam kako će Vrsaljko odigrati, u prethodne dvije utakmice pokazivao je da je daleko od svoje nekadašnje forme, no Vrsaljko je bio dosta dobar.

Reporter gol.hr-a javio se s Wembleyja nakon utakmice

Englezi forsirali hrvatsku lijevu stranu

Nije dao puno napadu, ali obranu je odigrao vrlo solidno. Da je tako, govori i činjenica da su Englezi forsirali hrvatsku lijevu stranu. Znali su da su Vatreni tu najtanji. I ona Fodenova vratnica išla je preko lijeve strane. Na kraju je Sterling imao i puno sreće, Livaković mu je zamalo obranio. Činilo se da je ima, ali lopta je nekako prošla u mrežu.

Sve u svemu, Vatreni su mogli bolje odigrati obranu u toj akciji, ali isto tako nitko nije katastrofalno pogriješio. Jednostavno, u nogometu se griješi, a kada igrate protiv suparnika klase engleske reprezentacije, teško je odoljeti svih devedeset minuta. Obrambeni zid u pravilu negdje popusti prije ili kasnije.

Veći je problem napad nego obrana

Puno je veći problem taj što Hrvatska ništa nije odigrala u napadu. Vatreni su se orijentirali na branjenje, kao da su išli na 0:0, a zna se da tako ne znaju igrati. Nikada to nije dobro završavalo.

Može se reći i da je teško igrati ofenzivnije kada zadnja linija veliki dio utakmice praktički čuči u krilu vrataru. Hrvatski zadnji red odveć je trom za hitronoge i fizički moćne Engleze. To saznanje udara na psihu, jednostavno tjera braniče da se povlače jer se boje da će ih suparnici pretrčati.

Hrvatska nema ujednačenu kvalitetu, vezni red je, recimo, mnogo kvalitetniji od obrane. Taj se disbalans vidi i osjeti. Jasno da sve ovisi o tome protiv koga se igra. Sreća je što se ne igra svaki dan s velesilama. Protiv Češke to bi trebalo biti nemjerljivo bolje, iz prostog razloga što je Hrvatska u globalu dosta kvalitetnija. Naravno da to ne znači i da će sigurno pobijediti. To je drugi par cipela.