Od 10. lipnja do 10. srpnja Europsko prvenstvo u Francuskoj igrat će se na - 10 stadiona.
Hrvatska turnir otvara u Parizu, nastavlja u Saint-Etienneu te posljednju utakmicu skupine D igra u Bordeauxu.
S ta tri zdanja započinjemo obilazak nogometnih arena 15. smotre najboljih europskih reprezentacija.
Park prinčeva (kapacitet: 48.712)
Izgrađen kao višenamjenski objekt (nogomet, ragbi, biciklizam...) davne 1897. godine, Parc des Princes najstariji je stadion na kojem će se igrati Euro. Smješten u jugozapadnom dijelu Pariza, dom PSG-a postao je 1973. godine. Izgled Parka prinčeva osmislili su francuski (Roger Taillibert) i iranski arhitekt (Siavas Teimouri).
Na ovom stadionu odigrana je, uz brojne velike klupske euro-okršaje, najvažnija utakmica u povijesti hrvatske nogometne reprezentacije. Prije nešto manje od 18 godina (11. srpnja 1998.) Vatreni su pobijedili Nizozemsku u dvoboju za treće mjesto na Svjetskom prvenstvu i uzeli onu mitsku broncu.
Stade Geoffroy-Guichard (kapacitet 42.000)
Ovaj stadion otvoren je 13. rujna 1931., a Saint-Etienne je četiri dana kasnije odigrao svoju prvu utakmicu na njemu. U 85 godina od izgradnje doživio je tri veće renovacije i proširenja, u tri navrata kad se Francuska pripremala organizirati veliko natjecanje (EP 1984. i 2016. te SP 1998.). Izgrađen na zemljištu kojeg je klubu donirao Geoffroy Guichard po kojem je stadion dobio ime. U prvih 25 godina od izgradnje imali su atletsku stazu, ali onda je 1956. odlučeno da se prelazi na tzv. engleski model, gdje su navijači tik uz teren.
Utakmica protiv Češke bit će Hrvatskoj prvi nastup na Geoffroy-Guichardu, na kojem je 1998. odigrana odlična utakmica između Argentine i Englesku za koju je zabljesnuo Michael Owen (Gaučosi su prošli boljim izvođenjem penala).
Matmut Atlantique (kapacitet 42.115)
Naziv Matmut Atlantique nosi zbog sponzorskih razloga, a Nouveau Stade de Bordeaux izgradila je švicarska arhitektonska kompanija Herzog & de Meuron, ista ona koja je projektirala i Allianz Arenu. Gradnja je trajala nešto više od dvije godine (od ožujka 2013. do 18. svibnja 2015. kada je stadion otvoren), a opstruirala ju je građanska tužba skupine građana koja se pobunila zbog prevelikih troškova izgradnje. Sve skupa je koštalo 168 milijuna eura.
Kao i prije 18 godina, Hrvatska će u Bordeauxu odigrati treću utakmicu protiv najjače reprezentacije u skupini. Tada su Vatreni izgubili na stadionu Parc Lescure od Argentine, a vidjet ćemo kako će 21. lipnja odigrati protiv Španjolske. Ako Hrvatska i ovog ljeta odigra dvije utakmice u Bordeauxu (1998. su Vatreni nakon poraza od Argentine u osmini finala eliminirali Rumunjsku) to će značiti da se plasirala među osam najboljih jer na Nouevau Stade de Bordeauxu će se poslije utakmice Hrvatska - Španjolska igrati još samo jedan dvoboj (četvrtfinale 2. srpnja u 21:00).
Stade de France (kapacitet 81.338)
Nacionalni francuski stadion od siječnja 1998. kada je otvoren za potrebe Svjetskog prvenstva iste godine, Stade de France je mjesto najveće sreće i najvećeg uspjeha u povijesti francuskog nogometa. Na putu do jedinog naslova svjetskih prvaka Tricolori su prije 18 godina prvo eliminirali Italiju na penale u četvrtfinalu, zatim u onom nesretnom polufinalu preokrenuli hrvatsko vodstvo koje je trajalo 50-ak sekundi da bi u finalu rasturili Brazil.
U studenom prošle godine umalo je Stade de France bio poprište velike tragedije jer je u sklopu terorističkog napadača jedan bombaš samoubojica htio ući na stadion i raznijeti se, ali su ga zaštitari spriječili u tom naumu.
Na Stade de Franceu, u sjevernom predgrađu Pariza, počet će (10. lipnja, Francuska - Rumunjska) i završiti Euro (finale je 10. srpnja).
Stade Velodrome (kapacitet 67.394)
Drugi po veličini francuski stadion, poput onog u Saint-Etienneu doživio je nedavno treću renovaciju. Davne 1938. izgradili su ga Francuzi za održavanje tadašnjeg SP-a, a prvu utakmicu na njemu su odigrali Marseille i Torino. Bio je poprište mnogih velikih obračuna, ali nikad se na njemu nije igralo nijedno finale velikog natjecanja.
Nevjerojatnih 267 milijuna eura Francuzi su uložili kako bi Velodrome dobio sadašnji izgled, s pokretnim krovom u obliku elipse, hotelom i šoping centrom, potpuno novim sjedalicama, prostorom za medije...
Parc Olympique Lyonnais (kapacitet 59.186)
U Bordeauxu se bune zbog prevelikih troškova izgradnje, u Marseilleu je potrošena enorma svota na renovaciju i popratne sadržate, a imali bi na sve to štošta reći i u Lyonu. Tijekom tri godine i tri mjeseca izgradnje novog stadiona Lyona ulupano je 415 milijuna eura. U listopadu 2012. je gradnja započela da bi tek početkom ove godine Lyon konačno uselio u svoj novi dom.
I dok za utakmicu s Nizozemcima s na Parku prinčeva možemo reći kako je rezultatski najvažnija, ona s Nijemcima odigrana na Gerlandu u Lyonu vjerojatno je najemotivnija i najopjevanija pobjeda hrvatskog nogometa. Mala Hrvatska pregazila je veliku Njemačku 4. srpnja 1998., osvetila se za poraz na Euru u Engleskoj dvije godine ranije i šokirala nogometni svijet.
Stade Pierre-Mauroy (kapacitet 50.186)
Višenamjenski stadion u punom smislu te riječi. Osim što na njemu domaće utakmice igra Lille, u posljednje dvije godine bio je domaćin Eurobasketa te finala Davis Cupa između Francuske i Švicarske, a redovito se održavaju i koncerti za koje se kapacitet gotovo prepolovi (27.000).
Aktualno ime je dobio po bivšem gradonačelniku Lillea i francuskom premijeru nakon što je ovaj preminuo 2013. Sve do 2043. godine ovaj najsjeverniji stadion na kojem će se igrati Euro bit će u vlasništvu građevinske tvrtke Eiffage koja ga je i izgradila za 292 milijuna eura.
Allianz Riviera (kapacitet 35.624)
Prekrasni stadion otvoren prije nešto manje od tri godine geografski je najbliži Hrvatskoj. Na Azurnoj obali, nedaleko Monte Carla, Allianz Riviera se gradila od srpnja 2011. do rujna 2013. kada je OGC Nice ugostio Valenciennes na premijeri.
Cijeli projekt izgradnje (cijena: 245 milijuna eura) dobio je realne temelje tek nakon što je Francuska dobila domaćinstvo Eura. Napokon je Nice dobila stadion top-ranga, zamijenivši Stade Du Ray koji je bio premalen i neadekvatan i za Ligue 1, a kamoli za ozbiljnije stvari kakve slijede Allianz Rivieri (poslije Eura ovdje će se igrati Europa liga jer je Nice završila odlična četvrta u prvenstvu).
Stade Bollaert-Delelis (kapacitet 38.223)
Stadion Lensa koji je prošle sezone ispao, a ove sezone se nije uspio vratiti u najviši rang. Od svog otvaranja davne 1933. zvao se Felix Bollaert, u čast direktora tvrtke koja je u ovom gradiću na sjeveru Francuske promorivala i sponzorirala nogomet. Prije četiri godine naziv mu je promijenjen u Bollaert-Delelis (Andre Delelis bio je preminuli političar i bivši ministar u vladi Francoisa Mitteranda).
Zanimljivo je kako prema posljednjem popisu stanovništva grad Lens ima oko 32 tisuće stanovnika, ali stadion Lensa nerijetko je znao biti krcat do vrha, posebice kad je klub bio na vrhuncu, na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće.
Hrvatska i Lens imaju posebnu vezu, jer upravo ovdje je odigrana prva utakmica i upisana prva pobjeda Vatrenih na SP-u, protiv Jamajke 14. lipnja 1998. godine (3:1).
Stadium Municipal (kapacitet 33.150)
Na jedvite jade i uz dosta negodovanja upravo je Toulouseov stadion priključen kao posljednji na kojem će se igrati Euro. Na koncu je Municipal uvršten, a izvisili su Nantes i Montpellier, gradovi u kojima se igralo SP 1998., ali ovog ljeta Euro - neće.
Koliko para - toliko muzike, najkraće bi se moglo opisati zašto je stadion u Toulouseu najlošiji odnosno najmanje atraktivan. Većinu prijedloga za unaprijeđenjem grad Toulouse je odbio i ulaganja u renoviranje sveo na minimum. Ipak, nisu izvisili, a profitirati bi mogli itekako, kad se sliju deseci tisuća na četiri utakmice koliko će ih se igrati na Municipalu.
