Možda zvuči nevjerojatno, no Europa je bila posljednji kontinent na kojemu je pokrenuto prvenstvo reprezentacija. Takvo natjecanje imale su čak i Afrika i Azija prije 'Starog kontinenta'.
Tri vijesti o kojima se priča
Glavni tajnik Francuskog nogometnog saveza Henri Delaunay je 1927. godine predložio organizaciju europskog prvenstva, no njegova ideja se približila realizaciji tek nakon osnutka Europske nogometne federacije (UEFA) 1954. godine. Delaunayev sin Pierre obnovio je očev prijedlog za organizaciju prvenstva što je prihvaćeno na kongresu UEFA-e u Kopenhagenu. Natjecanje se isprva zvalo Europski kup nacija, a startalo je kvalifikacijama 1958. godine. Igralo se na kup sustav, a završnica sa četiri najbolje reprezentacije održala se kao turnir u jednoj zemlji.
Prvih pet izdanja europskih prvenstava održana su samo kao završnica na kojoj su sudjelovale četiri reprezentacije koje su se probile kroz kvalifikacije. U nastavku donosimo prva tri izdanja Eura, koja su se održala u Francuskoj, Španjolskoj i Italiji.
EP FRANCUSKA - 1960.
Broj sudionika: 4 (Čehoslovačka, SSSR, Francuska, Jugoslavija)
Polufinale: ČSSR - SSSR 0-3, Francuska – Jugoslavija 4-5
Za 3. mjesto: ČSSR - Francuska 2-0
FINALE: SSSR - Jugoslavija 2-1 (produžetak)
PRVAK: SSSR
Najbolji strijelci: 2 - Francois Heutte (Fra), Valentin Ivanov (SSSR), Viktor Ponedelnik (SSSR), Milan Galić (Jug), Dražan Jerković (Jug)
Brojne europske vrste poput SR Njemačke, Italije, Nizozemske, Belgije, Švedske i svih britanskih ekipa nisu sudjelovale, a za prvo kolo kvalifikacija prijavilo se 17 reprezentacija. Jedan od favorita bili su Mađari, no nisu uspjela izboriti završnicu. Na prvom turniru nastupili su trećeplasirana s prethodnog SP-a Francuska, olimpijski pobjednik iz 1956. godine SSSR, OI pobjednik iz 1960. godine Jugoslavija, te ČSSR.
"Zbornaja" se probila u završnicu bez borbe jer su Španjolci pod vlašću diktatora Franka odbili igrati četvrtfinale protiv komunističkog Sovjetskog Saveza. U prvom polufinalnom susretu SSSR je pobijedio ČSSR 3-0, dok je Jugoslavija u velikoj drami na Parku Prinčeva porazila Francusku 5-4. Jugoslavija koju su predvodili Jerković, Šoškić, Zebec, Šekuralac, uspjela je preokrenuti zaostatak 2-4 i u završnici utakmice stići do pobjede. U susretu za treće mjesto domaćin je slavio 2-0, dok je u finalu na Parku Prinčeva SSSR nakon produžetka pobijedio Jugoslaviju 2-1. Povela je Jugoslavija pogotkom Galića (41), a osam minuta kasnije izjednačio je Metreveli. Pobjednički pogodak za Sovjete, predvođene sjajnim vratarom Levom Jašinom, postigao je Viktor Ponedeljnik u 113. minuti.
EP ŠPANJOLSKA – 1964.
Broj sudionika: 4 (Mađarska, Španjolska, Danska, SSSR)
Polufinale: Mađarska - Španjolska 1-2 produžetak,
Danska - SSSR 0-3
Za treće mjesto: Mađarska - Danska 3-1 produžetak
FINALE: Španjolska - SSSR 2-1
PRVAK: Španjolska
Najbolji strijelci: 2 - Jesus Maria Pereda (Špa), Ferenc Bene (Mađ), Dezso Novak (Mađ)
Drugi Europski kup nacija održan je u Španjolskoj. Forma natjecanja nije se mijenjala, no povećao se broj sudionika sa 17 na 29 reprezentacija. Kvalifikacijama su se priključile i Engleska i Italija, no SR Njemačka je propustila i drugo prvenstvo. Njemački izbornik Sepp Herberger smatrao je da je EP drugorazredno natjecanje i da nema smisla opterećivati igrače.
Englezi su u izlučnim borbama ispali od Francuske, dok 'Azzurri' nisu uspjeli preskočiti branitelje naslova, SSSR. Korak do senzacije bio je Luksemburg koji je u osmini finala izbacio Nizozemsku, no u četvrtfinalu je ispao od Danske. Na završni turnir su se plasirali Španjolska, Mađarska, Danska i SSSR. 'Furija' je u polufinalu pobijedila Mađarsku 2-1, dok je SSSR bez većih problema svladao Dansku 3-0. U susretu za treće mjesto Mađarska je nakon produžetaka dobila Dansku 3-1. Finalni susret odigran je u Madridu na stadionu Santiago Bernabeu pred 117.000 gledatelja, a Španjolska je slavila 2-1.
EP ITALIJA – 1968.
Broj sudionika: 4 (Italija, Engleska, Jugoslavija, SSSR)
Polufinale: Italija - SSSR 0-0 (bacanjem novčića Italija je ušla u finale), Engleska - Jugoslavija 0-1
Za treće mjesto: Engleska - SSSR 2-0
FINALE: Jugoslavija - Italija 1-1, u ponovljenoj utakmici Italija - Jugoslavija 2-0
PRVAK: Italija
Najbolji strijelac: 2 - Dragan Džajić
Treće izdanje kontinentalne smotre preimenovano je iz Europskog kupa nacija u Europsko prvenstvo. Prijavila se 31 reprezentacija, među kojima napokon i SR Njemačka, pa su kvalifikacije održane po skupinama. Reprezentacije su podijeljene u osam skupina, a ukupno je odigrano 90 utakmica.
Završni je turnir održan u Italiji, a osim 'Azzura' plasman su izborili Jugoslavija, SSSR, te Engleska. Nijemci su u svom prvom nastupu zapeli u skupini, doživjevši blamažu u Albaniji gdje su odigrali 0-0, premda su dvije godine ranije osvojili drugo mjesto na SP-u u Engleskoj.
U prvom polufinalu Jugoslavija je pogotkom Dragana Džajića u 87. minuti pobijedila Englesku, dok je drugi dvoboj između Italije i SSSR-a završio bez pogodaka, pa je bacanjem novčića domaćin izborio finale. Bilo je to prvi i posljednji put u povijesti EP-a da o pobjedniku odlučuje novčić. U susretu za treće mjesto Engleska je porazila Sovjete 2-0. Finale između Italije i Jugoslavije odigrano je pred 85.000 gledatelja na stadionu Olimpico u Rimu. Utakmica je završila 1-1, a pravila su nalagala da se u slučaju neodlučenog ishoda igra nova utakmica. Dva dana kasnije ponovno u Rimu odigran je novi susret, a Italija je slavila 2-0 golovima Luigia Rive (12.) i Pietra Anastasia (31). Bilo je to jedino ponovljeno finale u povijesti EP-a.
