Parafrazirat ćemo klasičnu poštapalicu nogometnih trenera: bila je to prava - prijateljska utakmica; slabog intenziteta i žustrine, mlakih duela i sporog protoka lopte, ma gotovo bez ičeg što će Hrvatsku dočekati na Europskom prvenstvu.
Pravo je pitanje čemu zapravo služe ovakve utakmice? Ako je to trebala biti provjera, što se provjeravalo? Ako je bila kvalifikacijska u smislu borbe za mjesta koja vode u Francusku, onda izbornik Čačić i nije imao što vidjeti. Kako se Čačić osjećao većim dijelom utakmice moglo se vidjeti prema izrazu njegova lica. Činilo se da će zaspati onako naslonjen na kućicu. Samo je još nedostajalo da zijevne i protrlja oči.
Nakon „dosade“ u Koprivnici, malo toga se može zaključiti a još manje predvidjeti. Iskustvo nas uči da to što je Hrvatska odigrala slabo i jedva svladala drugu momčad Moldavije, ne mora ništa značiti. Nije neviđen slučaj da reprezentacije koje slabo odigraju pripremne utakmice na glavnom turniru eksplodiraju. U Francuskoj sve može drugačije izgledati, ali sigurno da bi bilo bolje da sada možemo napisati kako smo gledali razigranu i rastrčanu Hrvatsku koja nudi optimizam pred Euro. Nažalost, ovo je bilo loše, toliko loše da je blizu katastrofe. 
Ako ćemo iskreno, na temelju igre kakvu smo gledali u Koprivnici teško je biti preveliki optimist. Izbornik Čačić ima razloga za brigu. Vjerujemo da je očekivao puno bolju predstavu i nadao se da će mu se nametnuti netko od igrača koji se bore za „francusku vizu“. Teško da je nakon ove utakmice puno bliži konačnom odabiru.
Izbornik je pred utakmicu najavio da će izvesti obranu koja bi mogla igrati u Francuskoj. Vrsaljko, Ćorluka, Vida i Strinić nisu imali previše posla pa je teško procijeniti kako će to klapati.
Kramarić ne bi smio biti upitan
U prvom poluvremenu Andrej Kramarić izgledao je najrastrčanije i najželjniji igre. Postigao je pogodak i u nekoliko navrata pokazao koliko može biti opasan u protivničkom šesnaestercu. Njegovo mjesto na konačnom popisu ne bi trebalo biti upitno. Ozljeda valjda nije težeg karaktera.
U drugom dijelu najagilniji je bio Alen Halilović. Tražio je loptu, konstantno se nudio suigračima, probijao je i asistirao. Dodavanje preko pola igrališta za gol šansu Čopu možda je i najatraktivniji potez utakmice. Daljnje seciranje i nema previše smisla. Cijela momčad izgledalo je anemično i usporeno. Slab je alibi da su pripreme tek počele, da su noge olovne i slične "frazetine", a još manji da su nedostajali najvažniji igrači. Pa nije se igralo protiv Njemačke, već protiv Moldavije, i to njezine druge momčadi.
Kako god, Moldavija je apsolvirana, sada slijedi „mega provjera“ sa San Marinom. Jasno da smo ironični, ali nadamo se da ćemo ipak gledati kvalitetniju predstavu.
