Tri lava u grbu engleske reprezentacije sakrila su se od brojnih kritika koje su nakon početnog bijesa prerasle u brutalno ismijavanje. Kao da je ishod referenduma oko izlaska iz Europske unije za sobom povukao i englesku reprezentaciju, što je dan nakon poraza od Islanda jedna od glavnih zafrkancija na vlastiti račun na engleskom dijelu Otoka.
Tri vijesti o kojima se priča
Oni drugi dijelovi, poput Walesa koji je još uvijek na Euru, slave zbog ispadanja susjeda, dok ostatak nogometnog svijeta slavi zbog Islanda, najmanje nacije koja je ikad sudjelovala na nekom velikom nogometnom natjecanju.
Oni koji predstavljaju 330 tisuća stanovnika Islanda kući su poslali reprezentaciju nacije od 54 milijuna stanovnika. I to onih koji su svijetu podarili najpopularniju igru na planeti. I zato je Island senzacija svih senzacija, iako ruku na srce ovaj je Euro pokazao kako na velikim natjecanjima igraju momčadi, a ne imena.
Island je vrlo dobra reprezentacija, pokazali su to još prije dvije godine kada su stigli do dodatnih kvalifikacija za SP u Brazilu, ali je Hrvatska uspjela nekako proći momčad koja dolazi. I dvije i pol godine kasnije oni su dogurali više i od Hrvatske, i to preko Engleza koji su konačno mislili kako je vrijeme da i oni nešto naprave.
Bogata liga i loša reprezentacija
Nije se to dogodilo iako imaju talentiranu generaciju. Engleska je s prosjekom od 25 godina bila najmlađa na prvenstvu i možda se mogu nadati boljim izdanjima u budućnosti, ali… Englezi su žrtva vlastitog izuma, modernog nogometa koji je od nekad 'dosadne' Premierlige stvorio najbogatiju ligu svijeta, a od nekad velike reprezentacije – gubitnike.
Nije da su Englezi harali svjetskim i europskim nogometom do 1990., ali su na Mundijalu u Italiji stigli do polufinala. Na sljedeće se SP nisu niti uspjeli kvalificirati. Slučajno ili ne, u međuvremenu je 1992. nastao Premiership koji se iz godine u godine bogatio na račun TV prava i ulaskom stranog kapitala iz Rusije, Azije i SAD-a.
Polufinale su igrali i kao domaćini na Euru 1996., ali sve osim toga bila su velika razočaranja. Engleska reprezentacija danas je tek prosječna ekipa na velikim natjecanjima i zato ispadanja nikoga ne čude, čak i kada je riječ o porazu od Islanda.
''Sada će početi samopreispitivanje u zemlji koja se sebe voli smatrati nogometnim kraljevstvom'', napisao je ugledni Guardian nakon 'nacionalne sramote'. Upravo zbog takvog dojma stvara se neviđeni pritisak na momčad koju je pak vodio izbornik koji prije dvije godine u Brazilu nije prošao skupinu. Da je otišao tada…
Začarani krug
Roy Hodgson imao je plaću od 5 milijuna eura, a tko mu je dao toliko novac i taj posao također bi morao otići s njim. No, kada pogledamo tko su mu mogući nasljednici (Southgate, Howe, Hoddle) i tko vodi najveće klubove na Otoku (stranci) ne vidimo ni neku ljepšu budućnost ni na klupi.
Englezi će sigurno opet potegnuti logično pitanje vrijede li svi ti igrači i pola svoje aktualne cijene u engleskom nogometu. Malo dobrih domaćih igrača u moru stranaca Premierlie, od onih Engleza koji su malo iskočili napravili su velike zvijezde. U domaćem prvenstvu tek je trećina engleskih nogometaša, ali oni koji iskoče marketinški su najisplativiji. Skaču cijene karata za navijače, skače novac od sponzora, a s njima i plaće igrača. No, očito kad se okupe u istu ekipu vrijede 10 puta manje.
Zanimljivo, 23 islandska nogometaša vrijede tri puta manje manje od transfera Raheema Sterlinga iz Liverpoola u Manchester City. Ukupna vrijednost kreće im se oko 20 milijuna eura, dok prvih 11 Engleza na tržištu vrijedi 10 puta više.
"Razlog zašto se nacija bori da osjeća empatiju ili povezanost s većinom igrača je njihov ego. Preslavni, prevažni, prebogati, previsoko, premoćni, to je ta Engleska'', napisao je The Independent.
Poznato je kako su TV prava od engleskih klubova srednje klase napravile europske bogataše, a oni od svojih prosječnih nogometaša preplaćene zvijezde. To je taj začarani krug atraktivne lige, bogatih ugovora, preplaćenih nogometaša i razočaranja na velikim natjecanjima.
Dok cijele sezone uživaju u internacionalnim zvijezdama, tog mjeseca svake dvije godine engleski navijači u nevjerici gledaju na što im liči Gordi Albion. I što je najgore, za dvije godine moraju kod Rusa…
