Zbog sjajnih predstava, prekrasnih poteza, iznenađenja koja donose ekstazu emocija, čini se kako se „bubamara“ zavrtjela u zavidnoj brzini. Sve što ovo natjecanje čini nemjerljivim spektaklom u klupskom nogometu stavljeno je u „izlog“ odmah nakon podizanja velebnog zastora spuštenog sredinom prosinca nakon grupne faze natjecanja.
Iza nas su prve utakmice osmine finala najelitnijeg klupskog natjecanja. Epilog? U većini slučajeva, sve samo neočekivan - barem kada se u obzir uzmu reputacije određenih momčadi.
U kategoriju očekivanih rezultata spadaju tek Barcelonino slavlje kod Bayera, a donekle, s obzirom na nesrazmjer u iskustvu, Lyonovo domaće slavlje nad APOEL-om.
Nisu, doduše, toliko iznenadile ni pobjede Zenita i Milana, iako je rijetko tko očekivao rapsodiju Rossonera i slavlje od 4:0. Pogotovo na dugogodišnji alarm u redovima Topnika koji poziva na totalni remont momčadi, ali i onoga koji to jedini ne čuje – Arsenea Wengera.
Realovih 1:1 u Moskvi kod CSKA moglo bi imati značajniji učinak tek ukoliko Madriđani „puknu“ u uzvratu, što je doista teško očekivani rasplet. Pa čak i za sport čije knjige čuvaju i veće senzacije o toga.
Ono što je u potpunosti zabezeknulo nogometnu javnost , utakmice su između Napolija i Chelseaja, Basela i Bayerna, te Marseillea i Intera. Pad Chelseaja podno Vezuva i ne bi bio toliko iznenađujuće da izdanje momčadi Villasa-Boasa nije bilo, u svakom pogledu, tragično. Dovoljno je samo pogledati pogotke koje je Napoli postigao. Na stranu sposobnost talijanskog sastava i njezin poprilično visok (pogotovo u napadačkom smislu) potencijal i svaka čast za prikazano, no snimke će odati sve. Kod prvog gola, ispred Cavanija i strijelca Lavezzija stajalo je ni manje ni više šestorica igrača londonskog sastava.
Jednostavno primanje Urugvajca, mali ulazak prema sredini, sasvim logično i pri tome očekivano dodavanje za Lavezzija i – gol? Ispred njih, ni manje ni više nego sedam igrača Chelseaja . Tamo je bio i Marek Hamšik. Njega je kontrolirao dvojac Luiz – Cole, no to samo znači da su Cavani i Lavezzi do gola stigli izigravši Ramiresa, Sturridgea, Meirelesa, Ivanovića i Cahilla (Čech na golu je nebitan). Ako se pitate kuda odlazi Meireles, zar čuvati eventualan pas Argentinca za Cavanija, onda sigurno niste jedini! Jasno je kao da tko je tu opasniji od njih dvojice. Uostalom, pokazao je to sam Lavezzi.
Drugi pogodak – čak devet igrača Chelseaja ispred centaršuta Intera. Istinu za reć', bio je to sjajan centaršut u prazan prostor kojeg čudesan strijelac poput Cavanija ne propušta osjetiti i utrčati na drugu stativu, no ostaje činjenica – čak devet igrača Chelseaja stoji i očekuje tko zna što, ako ne baš takav pokušaj Napolija?!
Što tek reći za treći pogodak talijanskog predstavnika? Vratar De Sanctis rukom spušta loptu do braniča Campagnara, on šalje dugu loptu prema Cavaniju i ostalo je povijest. Ako je akcija krenula od vratara Napolija, pogađajte koliko je igrača u tom trenu iza lopte. Ono što bode u oči je činjenica da su s Cavanijem, u trenutku Campagnarova proigravanja, na polovici Chelseaja bila još samo trojica gostujućih igrača. Cavani je svoj trk započeo na samoj out liniji, ali i to je bio prevelik zalogaj za Colea, Cahilla i prije svih tragičnog Davida Luiza. On uspije stići prije Cavanija do lopte, ali on bi ga, valjda, prebacivao ili što?! Naravno, sva su ova pitanja zapravo upućenja Villasu-Boasu...
Bayern je sjajno krenuo u sezonu i u Bundesligi i u Ligi prvaka. Oslobođeni Van Gaalovih okova, igrači bavarskog ponosa gazili su sve pred sobom. Mnogi su ih tada svrstavali u kategoriju momčadi koje bi jedine, eventualno mogle zaprijetiti Barci i Realu. I onda...mrak.
U pet proljetnih kola Bundeslige – poraz kod M'Gladbacha, te remiji kod 11-plasiranog HSV-a i posljednjeg Freiburga.
Odlazak na noge Baselu svi su očekivali kao prekretnicu, a kad tamo... Imao je Bayern prilika da zabije. Samo je Ribery imao dvije lijepe prigode, Gomez također, no i Basel je imao tri prava „mrtvaca“, ne brojimo li šansu za pogodak Stockera.
Heycknesu Ribery i Robben igraju kao da su sami na terenu. U redu, oni su ti na kojima je da stvore „višak“, no gdje je ostatak momčadi. Svede li se igra na dva igrača, uspjeh je apsolutno nedohvatljiv.
I onda, Ribery i Robben, kad ih već ne ide dribling, umjesto da svojim kretanjima prema 16-ercu protivnika otvore prostor Lahmu i Rafinhi iza njihovih leđa – ne. Oni se drže linija kao „pijan plota“. To se posebno odnosi na Robbena.
Druga stvar vezana je uz veznu liniju. Izostankom Schweinsteigera, čovjek bi rekao da će se trener Bayerna poslužiti Luiz Gustavom ili barem Kroosa povući s polušpice na poziciju glavnog „playa“, ali ne – on forsira Alabu i – Timoščuka. U dvoboju u kojem ti se suparnik povuče i kreira dvije obrambene linije od po četiri, pet igrača na 30-ak metara od gola, srednji vezni su od krucijalne važnosti. Njihova lopta mora biti brza, točna i što raznovrsnija. Alaba je svoj dio čak i solidno odradio, no Ukrajinac ne.
Alibi dodavanja s jedne na drugu stranu, bez imalo ideje i, što je najbitnije, okomitosti usporavali su igru Bayerna što je dobro izbalansirana momčad Basela u konačnici jako dobro kontrolirala. „Jedno gostovanje i poraz, molim“, kao da je naručio i milanski Inter, prvak Europe od prije dvije godine kada je u madridskom finalu pobijedio upravo Bayern. Ranieri je na teren poslao sljedeću 11-oricu: Julio Cesar - Zanetti, Lucio, Maicon, Samuel - Chivu, Stanković - Sneijder, Cambiasso, Forlan – Zarate. To je uvjerljivo najstarija postava u povijesti Lige prvaka s prosjekom godina od čak 31 godinu i 331 dan. Ime do imena, igračina do igračine, a nula u rubrici golova. Ranieri ih je podigao nakon kriminalnog starta pod Gasperinijem, što se događa u posljednjih mjesec, dva ne bi saznalo ni naše “Provjereno”. Do 25. siječnja, sedam utakmica i – šest poraza.
Mogu li se “izvaditi” do uzvratnih utakmica? Teško…
