U sjeni dvoboja između Sebastiana Vettela i Fernanda Alonsa za naslov svjetskog prvaka Formula 1 ostala je bez čovjeka koji joj je dao najveći pečat u posljednja dva desetljeća.
Tri vijesti o kojima se priča
Drugi i konačni put umirovio se Michael Schumacher, sedmerostruki svjetski prvak, čovjek s najviše pobjeda (91), najviše pole-positiona (68), najviše mjesta na pobjedničkom postolju (155)... Jednom riječju - Najveći.
Schumacher je u Formuli 1 debitirao na Velikoj nagradi Belgije 1991. godine za Sauber, a već je iduće godine u bolidu Benneton Forda završio treći u poretku vozača, iza Nigela Mansella i Ricarda Patresea, a ispred Senne, Bergera, Brundlea, Alesija, Hakkinena.
Iduća sezona nije donijela željeni iskorak (završio četvrti, iza Prosta, Senne i Hilla), ali je zato 1994. uzeo prvu titulu za jedan bod ispred Damona Hilla (sudarivši se s Britancem u zadnjoj utrci sezone u Australiji). Godinu dana kasnije Benneton je išao na pogon Renaultovih motora, a Schumacher je odjurio prema novom naslovu, razbivši konkurenciju (Hilla).
Već je prva godina u Ferrariju dala nagovijestiti kako će Schumacheru trebati jako puno vremena da najslavniju momčad Formule 1 dovede na sami vrh. U vrijeme dok je Schumacher počeo stvarati od Ferrarija pobjednički bolid, titulama su se kitili Damon Hill (1996.), Jacques Villeneuve (1997.) i Mika Hakkinen (1998.), a četvrti pokušaj da s Ferrarijem postane svjetski prvak propao mu je s nesretnim lomom noge u Silverstoneu 1999. Na svoje je došao 2000., postavši prvi Ferrarijev prvak još od 1979. i Jodyja Schecktera.
Započeo je tada fantastični niz - prvak je bio u svakoj od iduće četiri godine, a u leđa su mu gledali Coulthard, Barrichello, Raikkonen i opet Barrichello, s tim da je jedini koji je bio blizu toga da ga nadmaši bio Kimi, 2003. (završilo je s dva boda viška za Schumachera).
Zbog brojnih odustajanja Schumacher nije ni bio u igri za naslov 2005., a godinu dana kasnije Alonso ga je svojim drugim uzastopnim naslovom ispratio u mirovinu, kako će se kasnije pokazati, privremenu.
Prvo je radio kao savjetnik u Ferrariju, a trebao se vratiti prvo 2009., kao zamjena za Felipea Massu koji je nastradao u Mađarskoj. Ipak, definitivni povratak dogodio se 2010., potpisom trogodišnjeg ugovora s Mercedesom.
Nažalost po sve njegove obožavatelje i sve fanove oktanskog cirkusa, tri godine pauze ostavile su traga na Schumiju,a kad se još tome pridoda iznimna nepouzdanost i kvarljivost Mercedesova bolida, onda je jasno zašto je upisao samo jedno mjesto na pobjedničkom postolju, i to ove godine, na Velikoj nagradi Europe u Valenciji.
U ove tri godine nije završavao na pozicijama na kojima smo ga navikli gledati, ali smo barem uživali gledajući istinskog velikana ovog sporta.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
