U dosadašnja 33. izdanja poginulo je prema službenim podacima čak 59 osoba.

Jedan od rijetkih Hrvata koji se okušao na dakarskom reliju i u Africi i u Južnoj Americi je Dražen Ćurić. Njegovi podaci su još gori od službenih.

''61 s ovom godinom čak 62 mrtvih'', govori Dražen.

Prije dvanaest godina nastupio je kao motociklist.

''99' te godine su poginula dva policajca u koja se zaletio trkaći automobil oni su jednostavno zaspali u svom patrolnom vozilu, auto je došao iza zavoja, presjekao ih po pola a ova dva jadnika su poginuli.''

U Južnoj Americi se okušao u automobilu.

''2010 u Argentini posada koja je startala samo četiri minute ispred mene se zaletjela u publiku. Poginula je jedna Njemica.''

Na Dakru je poginulo 25 natjecatelja, od toga 15 motociklista.

''Pa ja sam padao nekoliko puta. Vas na Dakru može ubiti i ako vozite deset na sat i ako ste nesretno pali slomite vrat ili udarite s glavom u kamen. 'Te 99'te sam sedmi dan utrke pao niz jednu dinu. Krivo sam procijenio i pao sam s vrha s pet metara visine ali sam imao sreće pa sam pao u pijesak. Ništa nisam polomio.''

Motociklisti su, naravno, izloženi najvećoj opasnosti.

''Na motoru nikada nema opuštanja vi ste od starta do cilja u nekom adrenalinskom limitu i kad to sve zbojite od dužinom, trajanjem utrke, naporom i svim tim stvarima što se događaju u vašem tijelu, glavom, mozgom, refleksima - normalno da oni najviše ginu.''

U Africi su opasnosti vrebale više od nenatjecatelja, Južna Amerika je opasnija zbog uvjeta na stazi.

''Afrika je više divlja, tamo ćete prije stradati od neke bande, terorista. Gađat će vas kamenjem što sam osobno doživio, možda lukom i strijelom. Što se tiče samog terena i rizika stradavanja od same trase utrke. Južna Amerika je daleko zahtjevnija, tereni su vozački puno zahtjevniji nego u Africi.''

Veliki je problem visoka nadmorska visina.

''Recimo, na 4800 metara nadmorske visine dok smo prelazili Ande, to je samo po sebi otežavajući faktor kao da imate 20 kila na glavi.''

A onda nam je prepričao nešto što smo uglavnom gledali u crtićima.

''Kimi Gardner je predvidio da u svom notebooku da je ulazak u kanjon, i on je dojurio na neki rub kanjona s nekih 140, 150 na sat i vidio je da je kanjon i da neće moć stat i dao je gasa koliko god ide i krenuo je u preskok tog kanjona i uspio je na sreću preskočiti ali samo on. Motor je udario u drugu stranu kanjona u liticu i pao je u 300 metara duboku provaliju a on se otkotrljao preko ruba litice i čak nije ništa ni polomio.''

Iako je financijski neisplativ, iako vam izbije iz džepa i stotine tisuća eura. Draženu je Dakar opsesija.

''Ne idem na Dakar da bi ga završavao nego da bi se utrkivao i približio čim više tvorničkim vozačima. Želim se utrkivati i vjerojatno ću 2013. dočekati nabrijaniji više nego ikada do sada. Probat ću se vozit brže nego ikad.''

I nema tu velike filozofije…

''Hoću li si kupiti kuću u nekom dobrom dijelu grada, hoću li si kupiti jahtu od 15 metara ili Ferrari ili Porsche tu je dilema. Mene takve stvari ne vesele, mene veseli Dakar zato ću ić na Dakar.''