„Ajmo do kladionice na brzinu“, kaže mi frend s kojim sam se dogovorio za kavu u nedjeljno jutro. „Mislio sam poslije, prvo da malo vidim šta se nudi“, rekoh. „Ma pogledat ćemo uz kavu, ali daj da stignem odigrati na Espanyol. To je zicer.“
Deset minuta kasnije naručujemo dvije s mlijekom u kafiću gdje je teletekst neizostavan dio interijera. Malo brbljanja, analiza tiska i očekivanje da se dogodi neizbježno, da moćni Espanyol zgazi Zaragozu, budućeg drugoligaša. Zamišljeni plan kvari činjenica da prvo poluvrijeme završava bez golova.
„Malo im je rano, ali sad kreću u drugom poluvremenu“, kaže frend koji do pojave kladionica nije ni znao što je offside, a sada je samoproglašeni ultimativni ekspert za norvešku i švedsku ligu.
Nažalost, Espanyol živi puno južnije i u 54-toj prima gol. Izvjesni Da Silva naš pakleni plan o tome kako nedjeljno jutro početi s opipljivim plusom dovodi na rub propasti. Razilazimo se mrmljajući „kako to nije ništa“ i „kako Espanyol mora zabiti jedan gol, a vjerojatno i dva“. Utakmica je završila 0-2. Zaragoza dobila u gostima i srušila listić na kojemu su bila tri para njemačke druge lige s opcijom „oba daju gol“, a koji su svoj zadatak već uspješno obavili do odmora. Nijemci k'o Nijemci. Vazda pouzdani… nego ti Španjolci…
Sada je moj ponos već povrijeđen, i u 14:15 ponovno sam u kladionici. Trpam na listić Intera doma koji je najtipovaniji par dana, zatim Lille, City, PSG, Feyenoord, Fenerbahce i to rasporedim u 2-3 verzije, zbog veće pouzdanosti. Tek što je počelo Lille gubi doma od sasvim neimpresivnog Bordeauxa i povećava osjećaj nervoze. Koji dodatno raste jer Inter ne može zabiti Novari.
Lokalni mudrac je u kladionici pričao kako Inter u zadnje vrijeme nije u formi. OK, pa što? Novara je zadnji put bila u formi sredinom pedesetih. Na 1-4 od Lillea dižem ruke i spremam se na novi popravak. Taman kada aktualni francuski prvak počne pokazivati neke znakove oporavka, hrabri Inter prima gol i sve odlazi bestraga. U koš odlazi i dobri i pošteni Feyenoord koji je svoj zadatak shvatio ozbiljno i uvijek neugodnog Vitessea isprašio 3-1.
16:50. Novi krug očaja i nade, lovimo program koji počinje u 17 sati, ali sada je već dosta toga i prošlo, pa moramo malo i svaštariti. Ok, ponovno City i PSG „dvojke“, također i Fener jer „mora, ali baš mora dobiti“. Tu su još Medvjedi i Znojmo jer imam insidersku informaciju da su se Česi jako pojačali za play-off.
Usput, osobnim znanstveno-istraživačkim radom, pronalazim par Olhanense – Rio Ave. Mrtva „jedinica“, domaćin se bori za Europu, Rio Ave je davljenik. Bravo ja. Na izlasku se zaričem da se danas više neću vratiti pa kako god bilo. To je naravno lako obećati kad sam uplatio i jedan listić na kojem su parovi koji počinju nakon 20 sati. Ako se sjećate nedjeljnih rezultata, onda znate da je ova runda „od 17“ završila totalnim krahom i potopom.
Od nogometa prošao je samo City. PSG je remizirao, Fenerbahce popušio. Ponosni Olhanense doma je izgubio 2-0. Ništa od Europe, ništa od dobitka. ZG „Medeki“ i Orli Znojmo gaze kao po koncu, no to je sada već nebitno.
Zadnja nada je večernji listić: Real Madrid pobjeđuje s hendikepom. Standardno pouzdani St John's IceCaps iz AHL-a igra doma protiv nekih luzera. Porto hendikep. Santos hendikep. Villarreal jedinica. Zvuči sjajno.
E da, i pobjeda Obale Bjelokosti :)