U polufinalu Mastersa u Hannoveru najboljeg tenisača svijeta izbombardirao je Ivanišević s 35 aseva (u tri seta) i – izgubio. Ponovno je bio toliko blizu, a opet daleko da je i sam nakon meča zavapio „možda je ovo moj limit i bolje jednostavno ne mogu“. Srećom, pet godina kasnije u Londonu spoznao je i Goran i svi mi da su njegovi limiti postavljeni na nekim višim razinama, u tenisu dohvatljivima samo odabranima.
Te 2001. najbolji hrvatski tenisač svih vremena još će se jednom pojaviti na velikoj završnici, no ne i proći skupinu. Hannover '96 ostat će mjesto posljednjeg Goranovog, ali uopće i hrvatskog polufinala na prestižnom turniru osmorice najboljih tenisača svijeta. Koliko je vremena prošlo možda će najplastičnije dočarati podatak da je nekih desetak dana prije meča Ivanišević – Sampras rođen Borna Ćorić.
Deset godina nakon što je Pete Sampras hladno zalupio vrata Goranu Ivaniševiću, isto je u Šangaju Ivanu Ljubičiću učinio Roger Federer. Jedina razlika bila je što su ta vrata vodila prema polufinalu. U posljednjem meču skupine prvi igrač svijeta Ljubičića je ispratio s turnira, a taj poraz označio je i početak osmogodišnjeg izbivanja hrvatskih tenisača s glamuroznog finala teniske sezone (u pojedinačnoj konkurenciji).
Čekanju je konačno došao kraj
Zahvaljujući Marinu Čiliću i njegovom čudesnom trijumfu na US Openu, čekanju na povratak u elitno društvo konačno je došao kraj. Najbolji hrvatski tenisač u ponedjeljak će premijerno nastupiti na završnom Mastersu, a njegov put će simbolički započeti na način na koji je u Hannoveru i Šangaju završen put njegovih slavnih prethodnika. U meču protiv najboljeg tenisača svijeta (nadamo se samo s drugačijim ishodom).
Novak Đoković bit će prvi protivnik Marina Čilića na ATP Finalsu i sigurno je da teži početak pobjednik US Opena nije mogao dobiti. No, velika završnica za razliku od ostalih turnira nudi mogućnost prolaska u polufinale i u slučaju poraza i to je razlog zbog kojeg Marin itekako može biti zadovoljan londonskim ždrijebom. Jer, nakon Đokovića čekat će ga mečevi s Wawrinkom i Berdychom, a taj tandem trenutačno se čini kao bolji izbor od Nishikorija i Murraya.
Prema poludirigiranom ždrijebu bilo je jasno da Čilić ne može biti u skupini s Raonicem (pozicije 7 i 8), dok su ga svi ostali mogli zadesiti (Đoković ili Federer, Wawrinka ili Nishikori, te Murray ili Berdych).
Na press konferenciji održanoj sat vremena uoči ždrijeba Marin je priznao kako bi iz prvog „šešira“ radije izvukao Federera nego Đokovića (s obzirom na recentna iskustva s obojicom posve logično), te naglasio da ostalim sudionicima završnice u O2 Areni daje podjednake šanse za uspjeh.
Koliko god na ovakvom turniru pitanje ždrijeba može biti relativan pojam (jer, doslovno svatko može dobiti svakoga), trenutačna forma, sklonost igranju u dvorani ili prilagodljivost nečijem načinu igre određene će tenisače učiniti (ne)poželjnijim izborom.
Đoković siguran za polufinale, a tko je drugi?
Da je u skupini A Đokovićevo mjesto u polufinalu gotovo sigurno, a da će se Čilić, Wawrinka i Berdych „potući“ za drugu polufinalnu vizu poprilično je izvjesno. Prvi reket svijeta u London dolazi nakon uvjerljivog osvajanja mastersa u Parizu (bez izgubljenog seta), ima fantastičan omjer protiv svih protivnika u skupini (Čilić 10-0, Wawrinka 15–3, Berdych 16-2), a meč u dvorani nije izgubio pune dvije godine. Posljednji poraz nanio mu je Sam Querrey u Parizu 2012., a u impresivan niz pobjeda od 27-0 ugrađene su i titule u O2 Areni posljednje dvije godine. Naravno, veliki Đokovićev motiv je i završavanje sezone na broju 1 (po treći put u posljednje četiri godine), a za matematičku potvrdu trebaju mu tri pobjede.
Naime, Roger Federer koji za novopečenim ocem zaostaje 1310 bodova ima mogućnost osvajanja 225 bodova u finalu Davis Cupa (u slučaju dobivanja oba „živa“ meča i osvajanja naslova), pa bi teoretski s maksimalnim učinkom u Londonu i Lilleu (poprište finala s Francuzima) došao do 1725 bodova. U tom slučaju Đoković bi, primjerice, s omjerom od 2-1 u skupini i porazom u polufinalu ostao 15 bodova „kratak“ za Švicarcem. Ipak, koliko god ovo bilo moguće malo je realno.
Pogled na međusobni skor Marina Čilića i Novaka Đokovića ne pruža naročitu nadu našem prvom reketu, no presjek njihovih obračuna ove godine pokazuje evidentno smanjivanje razlike između aktualnog vimbldonskog pobjednika i osvajača US Opena. Upravo na Wimbledonu u njihovom posljednjem meču Marin je Đokovića prvi put odveo do pet setova, a naslov u New Yorku dva mjeseca kasnije 26-ogodišnjeg Međugorca i igrački je i mentalno odveo na višu tenisku razinu. Da li dovoljnu da u Londonu parafraziramo kultnu rečenicu Vitasa Gerulaitisa, pa kažemo „nitko ne može Marina Čilića pobijediti 11 puta u nizu“, saznat ćemo u ponedjeljak navečer.
Wawrinka poput Čilića
No, kako god završio taj meč, ono što će odrediti Čilićev put na ATP Finalsu mečevi su protiv Stana Wawrinke i Tomasa Berdycha. Još uvijek se ne zna s kojim će Marin igrati prije, jer to ovisi o ishodu prvog kola (u drugom kolu međusobno se sastaju pobjednici i poraženi iz prvog kola).
Stan Wawrinka je, baš poput Čilića, u 2014. ostavio onaj trag koji vječno dijeli velike i najveće. Švicarac je u Melbourneu osvojio prvi Grand Slam naslov i zauvijek se upisao u klub teniskih besmrtnika. No, Wawrinkim problem je što mu je završnica sezone u potpunom neskladu sa početkom. Nakon četvrtfinala US Opena, četvrti tenisač svijeta ušao je u lošu formu i ostvario omjer od dvije pobjede i četiri poraza. Nakon što je u Davis cupu pobijedio Fabija Fogninija, na tri turnira u nizu gubio je već na startu (Tokyo – Ito, Šangaj – Simon, Basel – Kukuškin). Crni niz prekinuo je prošli tjedan u Parizu protiv Dominica Thiema, no već u sljedećem kolu pobijedio ga je Kevin Anderson.
Wawrinka je jedini tenisač koji u London dolazi s negativnim omjerom nakon US Opena, ali kako kaže Marin Čilić „protiv mene uvijek odigra najbolje“. Jedina dva meča ove godine ostavila su gorak okus u ustima i Marinu i svim njegovim navijačima. U Monte Carlu Švicarac ga je pobijedio 6:0, 6:2, a u Cincinnatiju 3:6, 6:0, 6:1. Ružno, baš ružno.
Ipak, posljednja dva mjeseca u karijerama Marina Čilića i Stana Wawrinke daju i više od nade da bi se ovaj trend mogao promijeniti u Londonu.
Nastaviti pobjede protiv Berdycha
A, nastavak trenda Marin definitivno želi u odnosu s Tomasom Berdychom. Nakon što ga je pobijedio u finalu Rotterdama i nanio mu jedini poraz u dvorani ove godine, Čeh protiv Marina neuspješno pokušava uloviti barem set. A, šest ih je već prošlo. S čistih 3:0 na Wimbledonu i US Openu Čilić je Berdychu vratio dugove za sve ranije poraze (prije tih mečeva omjer je bio 5-2 za Čeha), a dominacija kojom se s dugogodišnjim članom kluba top 10 obračunao na Flushing Meadowsu zapanjila je tenisku elitu. No, samo na dva dana. Jer, nakon što se je jednako proveo i Roger Federer, Berdych je prestao biti vijest.
Ipak, kao što ni Marin pred Wawrinkom neće „skinuti gaće“ zbog neugodnih iskustava iz bliske prošlosti, sasvim sigurno neće ni Berdych pred njim. Sedmi tenisač svijeta u London dolazi u pozitivnom ritmu, dobroj formi i odlučan da u svom petom nastupu na završnici po drugi put ode u polufinale. To mu je uspjelo jedino 2011., ostalih godina nastup u skupini završavao je s omjerom 1-2.
No, u kakvoj god formi bio Tomas Berdych za Marina Čilića uvijek je bolji izbor od Andyja Murraya. Škot je jednostavno bolji tenisač, a i njegova igra Marinu ne odgovara. Kei Nishikori daleko je od toga da ga se nazove boljim tenisačem od Stana Wawrinke (vrlo je upitno hoće li to ikada biti), ali s obzirom na trenutačnu formu dojam je da je ždrijeb i u ovom slučaju bio na Čilićevoj strani.
Naravno, on ništa neće značiti ne donese li Marin barem dio njujorške čarolije u London.