Roger Federer je pao, a Miloš Raonić ušao je u Wimbledonu u svoj prvi Grand Slam finale. Ta činjenica mogla bi simbolički označiti i smjenu generacija u teniskom vrhu, odlazak najvećeg svih vremena koji će za mjesec dana proslaviti 35. rođendan i dolazak prvog igrača iz naraštaja rođenog 1990. i kasnije. Odlazi teniski Mozart, a dolazi teniski Rambo, nije li još prije bilo naznačeno da tenis ide u tom smjeru?
Od izlaska na profesionalnu scenu, 2008. godine, Kanađanin crnogorskih korijena uporno se uspinje na teniski vrh i evo ga sada u finalu Wimbledona, na teniskom Olimpu. Prvi put u karijeri, no ne može se reći da je to neko veliko iznenađenje.
U travnju prošle godinetadašnji Raonićev trener Ivan Ljubičić rekao nam je:
"Miloš može jako daleko. Napreduje iz dana u dan. Uvijek može i bolje, ali na dobrom smo putu. Svakodnevno radimo na svim aspektima njegove igre."
Ljubo je 2013. preuzeo Raonića na 15. mjestu ATP liste i uspio ga dovesti na četvrtu poziciju. Sad je u Wimbledonu bio u vrlo delikatnoj situaciji. Njegov učenik Roger Federer, kojeg vodi od početka godine, najprije je igrao protiv Ivanova sunarodnjaka i prijatelja Marina Čilića, a potom i protiv njegova bivšeg učenika Raonića. Zasigurno se Ljubo nadao boljem raspletu za svog štićenika, no prema poziciji koju ima njegov učenik, Ljubičić je i dalje najbolji hrvatski trener.
Ivanove zasluge za Raonićev razvoj ovih su dana apostrofirali i Miloševi roditelji Dušan i Vesna, no treba napomenuti da dobar dio zasluga za Miloševu eksploziju pripada i Carlosu Moyi te Riccardu Piattiju, bivšem Ivanovu treneru, koji se pridružio Raonićevu timu u ožujku 2014. godine. Piatti najavljuje daljnji uspon svojeg i Moyina pulena:
"U sljedeće dvije do tri godine Miloš će biti sve bolji i bolji tenisač. Vrlo je pametan, razumije gdje zapinje i voljan je korigirati te nedostatke. Daje maksimum i na treninzima i u mečevima. Novo iskustvo pomoći će mu da počne ostvarivati još bolje rezultate", rekao je Piatti prije Wimbledona.
Raonićeva se obitelj preselila iz njegove rodne Podgorice u Kanadu 1993. godine. A Miloš je već s osam godina zavolio tenis i počeo ga trenirati, za što su u Montrealu postojali odlični uvjeti.
"Iako sam imao samo tri godine kad smo otišli iz Podgorice, posjetim rodni kraj kad god mogu. Prijašnjih godina je to bilo svake godine barem jedanput, sad imam manje vremena... U Podgorici mi žive brat Momir i sestra Jelena, znao sam otići i očevoj rodbini u Žabljak. Ne isključujem mogućnost da se jednom vratim u Crnu Goru, ali zasad su sve moje ambicije vezane uz Kanadu. Moja nova država puno je uložila u moj razvoj", objašnjava Raonić.