„Federer je prošlost, bolje mu je da se povuče dok je vrijeme“.
Slične rečenice preplavljuju teniski prostor svaki put kad najveći tenisač svih vremena izgubi meč na Grand Slam turnirima. Kako od Melbournea 2010. nije osvojio „major“, ovakvih smo se teza i te kako naslušali u protekle dvije godine.
I ne bi tu uistinu bilo ništa sporno ni logici neprihvatljivo da je Federer od trenutka kada je na Rod Laver Areni protiv Murraya i rekordni 16. put podigao najveću nagradu počeo nezadrživo padati na ATP ljestvici i gubiti od teniskih prolaznika i iz tjedna u tjedan nuditi sliku bivšeg tenisača.
Istina, čudesni Švicarac izgubio je dugogodišnji primat u svijetu tenisa i oprostio se od broja 1, ali spust na 3. mjesto baš se i ne može okarakterizirati „slobodnim padom“. OK, počeo je češće gubiti na najvećim turnirima, ali isključivo od protivnika iz najužeg svjetskog vrha, a ne nekih „jazavaca“ koji su preko njegovih potrošenih leđa postajali „priča za jedan dan“.
Da, FedEx nije više izgledao besprijekorno i nedodirljivo kao nekad, nestao je dio one čarolije zbog koje su brojni velikani iz prošlosti njegov tenis unisono proglašavali „najljepšim ikad viđenim“, ali najveće švicarsko sportsko čudo i dalje je znalo oduševljavati svojim izvedbama i protivnike podsjećati da „tata ipak zna najbolje“.
Nakon šokantnog poraza od Đokovića u lanjskom polufinalu US Opena, dobar dio teniske javnosti poslao je 'kovačevićevsku' poruku „sad je gotov, stvarno“, a Federer odgovorio sa „mogu se vratiti na broj 1“. Uzeo je šest tjedana pauze, dobro se odmorio i pripremio za završnicu sezone i krenuo u seriju koja je mnoge teniske zaljubljenike natjerala da prislone prst na čelo i iskreno se zapitaju „jesmo li ga prerano otpisali“?
Savršeni završetak sezone s trijumfima u Baselu, Parizu i na ATP finalu Federeru je vratio uzdrmano samopouzdanje, a neke neupitne teniske autoritete prisilio da „korigiraju“ vlastite stavove o mogućnostima Najvećeg u četvrtom desetljeću života.
Nekadašnji top 10 tenisač i dugogodišnji Agassijev trener Brad Gilbert priznao je kako je na polovici prošle godine izgubio povjerenje u Federera, ali ga je način na koji se vratio oduševio, te je Gilbert zadivljeno zaključio „bio je agresivniji nego ikad prije“.
Prosinac 2011. Federer je proveo na pripremama u Dubaiju, a s koliko se želje i strasti okrenuo novoj sezoni najbolje su svjedočile riječi njegova trenera Paula Annaconea.
„Roger ima entuzijazam 20-ogodišnjaka“, rekao je čovjek koji je s Peteom Samprasom proveo posljednjih nekoliko godina karijere, te je vjerojatno i najmjerodavnija osoba za usporedbu dvojice najvećih tenisača u povijesti.
Annacone je priznao kako je Sampras u „ovoj dobi bio mnogo potrošeniji od Federera“, iako je posljednji Grand Slam naslov osvojio par tjedana nakon 31. rođendana (US Open '02). No, to je istovremeno bio i Samprasov posljednji nastup, dok Federer nudi sliku čovjeka spremnog još barem dvije – tri godine ostati u samom teniskom vrhu.
Svi oni koji su u čudesnom finišu prošle godine vidjeli tek „labuđi pjev“ čarobnjaka iz Basela, sposobnog pobjeđivati još samo u dvorani, grubo su opovrgnuti u prva tri mjeseca nove godine. Roger Federer najbolji je tenisač svijeta u 2012. (2820 bodova, Đoković 2540) i njegove riječi o „povratku na broj 1“ više ne zvuče kao „tlapnja posrnulog veterana“.
Nakon eliminacije od Nadala u Melbourneu i senzacionalnog poraza od Isnera u Davis Cupu, Federer je osvojio tri uzastopna turnira, a trijumf u Dubaiju i (posebno) Indian Wellsu podsjetili su na najslavnije dane veličanstvenog Švicarca. Način na koji se u finalu Dubaija obračunao s Murrayom (koji je u polufinalu, by the way, uvjerljivo nadigrao Đokovića), a u polufinalu Indian Wellsa osvetio Nadalu za poraz u Melbourne Parku, morali su izazvati iskreno divljenje i od strane najžešćih navijača Rogerovih protivnika.
Ovakav Federer i u 31. godini spreman je za ravnopravnu bitku s pet godina mlađim Nadalom i šest godina mlađim Đokovićem.
U prvoj kolumni na početku teniske sezone napisao sam kako su me godine naučile da Federer, baš poput jednog Nijemca u crvenom bolidu, prije ili kasnije poruši sve rekorde.
Nakon nepuna tri mjeseca 2012. još sam uvjereniji u to da će Roger Federer svrgnuti Novaka Đokovića i preskočiti Pete Samprasa po broju tjedana provedenih na 1. mjestu ATP ljestvice (Sampras 286, Federer 285).
Hrabra procjena? Ne, samo čvrsta vjera u Najvećeg.