Murray je prošlog ponedjeljka zaigrao u finalu ATP turnira u Münchenu, gdje je sa 7:6(4), 5:7, 7:6(4) porazio domaćeg predstavnika Philippa Kohlschreibera. Bio to turnir iz serije 250 i svi su mislili da se to kad tad moralo dogoditi, pogotovo na turniru na kojem ne igraju ni Roger Federer, ni Rafael Nadal, ni Novak Đoković. Međutim, Škot je manje od tjedan dana kasnije svima dokazao da minhenska pobjeda nije bila slučajna.
U četvrtfinalu Madrida je slavio protiv Miloša Raonića, u polufinalu protiv Keija Nishikorija, te je u finalu 'podrapao' Nadala sa 6:3, 6:2. Na putu do titule izgubio je tek jedan servis i to u prvom nastupu protiv Philippa Kohlschreibera, čovjeka kojeg je nakon 3 sata tenisa dobio u finalu Münchena. Izgledao je umorno u tom meču, no nakon što ga je dobio bio je nesavladiv.
"Igrati protiv Nadala u Španjolskoj je nešto najteže s čime sam se suočio u svojoj karijeri. Jako sam sretan da sam ga uspio pobijediti", rekao je Nadal u jednom od prvih intervjua nakon dvoboja.
U spomenuta tri meča koja je Murray u Madridu dobio ispustio je samo jedan servis-gem, a uzeo mu ga je Nishikori, prošlogodišnji finalist Madrida.
"Marriage Works" (brak djeluje), napisao je Murray na objektiv kamere nakon osvojenog naslova.
Pogledaj na Twitteru
Podsjetimo, Murray se oženio početkom travnja s dugogodišnjom djevojkom Kim Sears i od tada je na teniskom terenu neporažen. Točnije, neporažen je na zemljanoj podlozi na kojoj nikada nije volio igrati i nikada nije zaigrao u finalu!
"Već smo dugi niz godina zajedno i to je bio novi korak u našoj vezi. Uvijek sam govorio da su izvedbe na terenu usko povezane sa smirenošću u privatnom životu. Trenutno se osjećam bolje nego ikada. Brak djeluje", rekao je Škot.
Kako mu je to pošlo za reketom? Sazrio je u jako puno segmenata svoje igre, postao je iznimno discipliniran, imao je savršeno razrađenu taktiku za najdražu Nadalovu podlogu, kao i sjajnu selekciju udaraca.
Kretanje
Kretanje Andyja Murrayja tijekom cijelog tjedna bilo je gotovo pa savršeno za zemlju. Prije je to bio veliki problem u njegovoj igri zbog čega su mnogi u ždrijebu Masters turnira i Roland Garrosa 'molili' da ih ždrijeb spoji s Murrayjem, jer je od velike četvorke (Roger Federer, Novak Đoković, Rafael Nadal) upravo on bio najslabiji.
Murray se kretao tako dobro, kao da igra na betonu. Nitko ga nije uspio izbaciti iz terena kako bi otvorio teren i poentirao u praznu stranu. Napredak u igri na zemlji je itekako vidljiv otkako s njim radi Amelie Mauresmo, te odnedavno i Jonas Bjorkman.
Udarci i servis
Škot je konačno postao agresivniji u svojoj igri. Čvrste izmjene su ono što je nedostajalo u Murrayjevom tenisu, a to je jasno vidljivo iz statistike finalnog ogleda. Škot je u igri s osnovne linije, što je glavni Nadalov forte, osvojio čak 61 posto poena. Dominirao je u kratkim poenima (25:14), a najagresivniji je bio na Nadalovom drugom servisu na kojem je osvojio 7 od 13 poena. Ukupno je uzeo 18 od 47 poena na servisu Španjolca, dok je na vlastitom ispustio 14.
Murray je poznat kao 'kontraš', defanzivac koji stoji daleko od osnovne linije i čeka kraću loptu da uđe u teren ili jednostavno čeka suparnikovu pogrešku. Ovoga puta toga nije bilo ni u jednom meču. Murray je, kada je god bila prilika za to, došao na osnovnu liniju i stiskao suparnike snažnim i dubokim loptama. Nadala je prisilio na veliki broj pogrešaka s takvom taktikom, ali i sa kvalitetnom selekcijom udaraca. Izbacivao ga je iz terena na njegov backhand, gdje se Španjolac voli izvući na forehand i potegnuti dijagonalu. Škot je to smanjio na minimum čime je 'pola posla' obavio učinivši Španjolca gotovo bezopasnim s te strane terena.
Servis? Savršenstvo. Tri asa, jedna dvostruka pogreška, 67 posto osvojenih poena nakon prvog servisa i nestvarnih 80 posto (17-21) nakon drugog! Škot je svojim servisima iznudio veliki broj 'besplatnih' poena od Španjolca, koji je uostalom zadnja dva poena meča izgubio nakon što je Murray ispalio kvalitetan servis s puno spina.
Konstantnost u igri
Murray u nijednom trenutku nije odstupio od svoje dogovorene taktike s trenerima. Bila je prisutna od prvog do zadnjeg poena i to je nešto što smo dosada (kada su u pitanju finala protiv najvećih rivala) vidjeli samo 2012. godine u finalu Olimpijskih igara kada je u finalu 'pomeo' Rogera Federera.
Škot je malo griješio, nije mu padala koncentracija (čemu je iznimno sklon) i jednostavno nije dopustio Nadalu da se vrati u meč nekim poklonima ili zbog pada agresivnosti u igri.
Moramo reći i da Nadal nije odigrao dvoboj na razini prijašnjih u Madridu, no to ni najmanje ne umanjuje savršenu predstavu škotskog tenisača koji odsada neće više u Pariz dolaziti kao nositelj kojeg bi rado vidjeli u ždrijebu...